
10. rujna, u sklopu Mjeseca židovske kulture, prikazan je mađarski film „Groznica u zoru“ (Hajnali láz), snažna i emotivna priča koja govori o životu nakon Holokausta, o posljedicama preživljenih trauma, ali i o mogućnosti da se, unatoč svemu, ponovno pronađu ljubav, bliskost i nada.
Radnja filma smještena je u Švedsku neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata, gdje su u bolnicama i izbjegličkim kampovima smješteni preživjeli mađarski Židovi. Rat je završio, logori su oslobođeni, ali za one koji su preživjeli Holokaust patnja time nije završila.
Film snažno progovara o onome što dolazi nakon preživljavanja – o životu s posljedicama dugotrajnog zatočeništva, teškim bolestima, gubitku obitelji i bliskih osoba te dubokim psihičkim traumama. Neki od preživjelih više ne pronalaze snagu za nastavak života, a film otvoreno prikazuje i samoubojstva kao posljedicu nepodnošljive boli i beznađa. Istodobno, strah, nepovjerenje i nesigurnost i dalje su prisutni, dok nacistička ideologija i antisemitizam nisu nestali zajedno sa završetkom rata.
U takvom okruženju razvija se nježna i neobična ljubavna priča. Dvoje ljudi, oboje obilježeni iskustvom Holokausta, pokušavaju ponovno pronaći put prema životu i prema drugoj osobi. Njihova ljubav ne briše ono što su proživjeli, ali im daje mogućnost da ponovno pogledaju prema budućnosti.
Upravo taj spoj boli i nježnosti čini film toliko snažnim. S jedne strane suočavamo se s posljedicama jedne od najvećih tragedija u povijesti židovskog naroda, a s druge pratimo nešto sasvim jednostavno i duboko ljudsko – potrebu za ljubavlju, pripadanjem i nadom.
Završetak filma posebno je emotivan. Nakon svega što su njegovi likovi prošli, priča ipak donosi nadu i sretan završetak, ostavljajući gledatelja s osjećajem da život, čak i nakon najdublje patnje, može ponovno pronaći svoj put.
„Groznica u zoru“ podsjeća nas da oslobođenje iz logora nije značilo i kraj patnje. Mnogi su preživjeli desetljećima nosili posljedice onoga što su proživjeli. Ali film istodobno govori o nevjerojatnoj ljudskoj snazi – o mogućnosti da se, čak i nakon nezamislivog gubitka, ponovno pronađe razlog za život. A možda je upravo ljubav jedan od najljepših načina na koji se nada može vratiti.
Projekciju su nam omogućili program "Gostujući profesori za mađarsku kulturu" Ministarstva vanjskih poslova Mađarske i Kinematografi Osijek.

