Sretna nova godina! Znam, znam, nije ovo jedna od naših koje slavimo (ili ne slavimo), ali svejedno. Odrastali smo s ovim kalendarom, koristimo ga u svakodnevnom životu i sasvim je prirodno proslaviti kraj jednog ciklusa i početak novog, sa svim obećanjima, planovima i promjenama koje uz to idu. Mogli bismo se namjerno opirati obilježavanju jer nije dio židovske tradicije. Mogli bismo se isključiti iz sve te gungule oko nas i dok traje opće dobro raspoloženje biti tmurni negdje u uglu i čekati da nas netko pita čemu to. Onda bi da mu mi objasnili kako smo mi u pravu, a oni nisu. Ali nitko nas ne pita. Nitko ne voli ubijanje dobrog raspoloženja, a kod nas, dok čekamo tu katak-lizmu (koja nikako da dođe) koja će pokazati kako smo mi svo vrijeme bili u pravu, raste frustracija. Onda frustracija može postati bijes, a bijes nasilje. Svjedočimo o ljudima koji su izgubili strpljenje i, razočarani što svijet oko njih ne doživljava njihove probleme onoliko ozbiljno koliko oni misle da treba, pribjegavaju nasilju da skrenu pozor-nost. Raznesu se bombom. Zalete se vozilom u nevin puk. Iskale svoj bijes na slabijim članovima vlastite obitelji.
No to nismo mi!
Mi živimo u dijaspori, znači u svijetu koji narodski nije naš. No s njim neizbježno dijelimo sve nedaće:
potrese, poplave, ekonomske krize, ratove, epidemije, pa zašto onda ne bismo dijelili i radosti? Ovakav vre-menski ciklus u kojem nova godina označava kraj i početak nije dio naše tradicije, ali je dio našeg života. Nije li stoga potpuno prirodno praviti planove za novi ciklus: više ću vježbati, zdravije ću jesti, bit ću bolji, štedjet ću, putovat ću, i nije li stoga potpuno prirodno unaprijed se radovati svim mogućnostima novog ciklusa, nove godine? Nije li potpuno prirodno dopustiti da se to svečarsko raspoloženje, sva ta radost, prelije i u nas?
Čuvati tradiciju je važno. Mi smo Židovi čak i ako smo zaboravili da to jesmo. Ali čuvati tradiciju ne znači
nametati ju drugima, očekivati da ju oni moraju znati i da trebaju prilagođavati svoj život našim tradicijskim potrebama, niti zlurado uživati u samopercipiranoj superiornosti. I svakako ne znači da ćemo se zaletjeti vo-zilom u grupu nevinih svečara jer ne doživljavaju dovoljno naše frustracije, ma koliko one nama važne bile.
Zato je važno živjeti život koji nam je dan i koji neizostavno živimo. Važno je aktivno i kontinuirano
sudjelovati u svim njegovim dijelovima, važno je glasati na različitim izborima, važno je pratiti što se događa u svijetu oko nas, važno je računati na promjene. Prisiljeni smo dijeliti nedaće, ali je važno dijeliti radosti i zato...
Sretna nova godina!