18. rujna u knjižnici Muzeja Slavonije osječki odvjetnik Attila Čokolić održao je jezgrovito predavanje o osječkim odvjetnicima židovskog porijekla, s naglaskom na dvojicu najznačajnijih: Hermanna Weissmanna i Hugu Spitzera.
Čokolić je u svom uvodu istaknuo da je židovska zajednica u gradu Osijeku u mnogome doprinijela razvitku pravne misli, odvjetništva i sudstva Osijeka, i cijele Slavonije, u periodu od 1870. do početka Drugog svjetskog rata. Kako se Osijek u tom razdoblju intenzivno razvijao, tako je priliv kapitala potaknuo razvitak obrta i industrije, što je opet dovelo do veće potrebe pravne zaštite koju su i u to vrijeme pružali jedino odvjetnici.
Među brojnim osječkim odvjetnicima, pripadnicima židovske zajednice, ističu se posebno dvojica: dr. Hugo Spitzer (1858. – 1934.) i dr. Hermann Weissmann (1884. – 1942.).
O Weissmannu je proteklih nekoliko godina bilo više govora, naglašava Čokolić, jer je u Muzeju Slavonije u Osijeku, bila priređena velika izložba pod nazivom „Priča o nezaboravu“ i tiskan je prigodan opsežan katalog. Izložba se prvenstveno bavila njegovom velikom umjetničkom zbirkom koja se sačuvala sticajem raznih okolnosti u cjelini i čuva se u Muzeju Slavonije.
U nastavku predavanja Čokolić je govorio o Hugi Spitzeru, o kojem se uglavnom malo zna u Osijeku. Spitzerova je djelatnost bila znatno širih razmjera od ovoga grada u kojem je živio i radio: jedan je od najvećih pravnih pisaca i uspješan odvjetnik koji se uglavnom bavio građanskim pravom, vodio je Odvjetnički odbor u Osijeku niz godina, bavio se lokalnom i svežidovskom politikom još u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a bio je i dugogodišnji predsjednik Židovske gornjogradske bogoštovne općine. Njegova djelatnost međunarodnih razmjera dosegla je vrhunac kada je u Osijeku održan Prvi cionistički kongres u Hrvatskoj dana 6. kolovoza 1904. g., a koji se održavao u zgradi gornjogradske Židovske bogoštovne općine u današnjoj Radićevoj ulici, gdje je sada smješten Pravni fakultet Osijek i Židovska općina Osijek.
Oba ova osječka odvjetnika imaju veliko i trajno značenje, kako za židovsku zajednicu, tako i za grad Osijek, te Republiku Hrvatsku, zaključak je Čokolićeva predavanja.
