Category: Izdvojeno

Film Kada je Hitler ukrao ružičastog zeca (2019.) redateljice Caroline Link, koji je u sklopu Mjeseca židovske kulture u kinu Urania prikazan 16. rujna, privukao je izuzetno velik broj gledatelja. Uz naše sugrađane, posebno nas je razveselio velik broj učenika osnovnih i srednjih škola koji su na projekciju došli sa svojim nastavnicama.

Film donosi dirljivu priču o devetogodišnjoj Anni Kemper i njezinoj obitelji koja 1933. godine, nakon nacističkog dolaska na vlast, mora napustiti Njemačku. Kroz Annine oči pratimo njihov život u izbjeglištvu u Švicarskoj i Francuskoj te suočavanje s neizvjesnošću, gubitkom dotadašnjeg života i prilagodbom na novu sredinu.

Caroline Link snimila je snažan i iznimno dojmljiv film koji velike povijesne događaje prikazuje iz perspektive djeteta. Upravo je ta perspektiva omogućila publici da povijesne okolnosti sagleda kroz svakodnevne brige, strahove i nade jedne obitelji. Posebno je vrijedno što je projekciji prisustvovao velik broj mladih. Film na neposredan način pokazuje kako posljedice mržnje, progona i diskriminacije ne ostaju samo u knjigama povijesti, već duboko mijenjaju živote ljudi, uključujući i djecu.

Projekcija je održana u okviru projekta PRISMA, kao dio programa „Priče koje žive: Holokaust“, kojim se kroz film, izložbe, razgovore i druge edukativne sadržaje nastoji sačuvati sjećanje na Holokaust te priče žrtava i preživjelih približiti novim generacijama.

Zahvaljujemo Goethe-Institutu Kroatien na podršci i mogućnosti prikazivanja ovog vrijednog filma, kao i svim gledateljima koji su nam se pridružili. Posebno zahvaljujemo učenicima i njihovim nastavnicama na velikom odazivu.

16. rujna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo predstavljeni su slikovnica „Bjankina priča – sjećanje koje nas uči“ i istoimeni kratki film, nastali kao rezultat zajedničkog rada učenika Osnovne škole „Vladimir Nazor“ i Gimnazije A. G. Matoša Đakovo.

Događaj je održan u sklopu Mjeseca židovske kulture i programa „Priče koje žive: Holokaust“, koji se provodi u okviru EU projekta PRISMA, posvećenog očuvanju sjećanja na žrtve Holokausta i prenošenju njihovih osobnih priča novim generacijama.

Slikovnica donosi priču o Bjanki Levi Auslender, djevojčici iz Sarajeva koja je tijekom Drugoga svjetskog rata, zajedno s majkom, bakom i sestrom, bila zatočena u đakovačkom logoru. Bjanka je jedina iz svoje obitelji preživjela rat. Njezina sestra ubijena je u Auschwitzu, dok su majka i baka stradale i pokopane u Đakovu pod svojim imenima i prezimenima. Upravo je njezino autentično svjedočanstvo bilo polazište za projekt u kojem su učenici odlučili sačuvati i prenijeti njezinu priču na način blizak svojoj generaciji.

Učenici 7. a razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“ Đakovo istraživali su Bjankin život i na temelju dostupnih svjedočanstava napisali tekst slikovnice, dok su učenici Gimnazije A. G. Matoša Đakovo izradili ilustracije. Kao nastavak rada nastao je i kratki istoimeni film, za koji je kao scenarij poslužio tekst slikovnice. Projekt su osmislile i vodile učiteljica Mira Racić i profesorica Ines Jančula, koje su učenike vodile kroz zahtjevan proces istraživanja, promišljanja i stvaranja.

Posebnost ovog projekta upravo je u tome što Bjankinu priču danas pričaju - mladi. Oni nisu samo učili o jednom događaju iz prošlosti. Upoznali su život jedne djevojčice, njezinu obitelj, njezin strah i gubitak, ali i njezinu snagu. Svojim su radom pokazali da kultura sjećanja nije samo čuvanje onoga što se dogodilo, nego i odgovornost da se to sjećanje prenese dalje.

Predstavljanje slikovnice i filma bilo je ispunjeno snažnim emocijama. Gledajući film i slušajući učenike, bilo je teško ne osjetiti ponos zbog svega što su uspjeli napraviti, ali i tugu zbog priče koju su imali potrebu ispričati. Njihov je rad pokazao koliko se znanje, kada mu se pridruže empatija i predanost, može pretvoriti u nešto što ostaje. „Bjankina priča“ tako nije samo slikovnica i nije samo film. Ona je čin sjećanja. Jedna priča koja je mogla ostati tek zapis u povijesti dobila je novi život kroz riječi, ilustracije i filmske kadrove mladih ljudi. Bjankino svjedočanstvo tako dolazi do novih generacija, a njezino ime nastavlja živjeti.

Od srca zahvaljujemo svim učenicima koji su sudjelovali u projektu, kao i njihovim mentoricama Miri Racić i Ines Jančula, na znanju, trudu, predanosti i osjetljivosti koju su unijeli u ovaj rad. Posebno zahvaljujemo Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo što je otvorila svoja vrata ovoj važnoj priči i omogućila da je zajedno podijelimo s publikom.

Sjećanje živi samo ako ga imamo kome predati, a zahvaljujući ovim mladim ljudima, sjećanje na Bjanku nastavit će živjeti i dalje.

Link na film: https://www.youtube.com/watch?v=mroL_9ugWNE

Više od 50 sudionika pridružilo se vođenoj šetnji „Tragovima židovske baštine u Osijeku“, održanoj u sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture. Velik interes za šetnju još je jednom pokazao koliko je zanimanje za upoznavanje židovske povijesti Osijeka, ali i za priče o ljudima koji su svojim životom i radom ostavili dubok trag u razvoju grada.

Šetnja je započela u Tvrđi, ispred Muzeja Slavonije, a završila ispred zgrade Židovske općine u Radićevoj ulici. Sudionike je kroz povijest grada vodio profesor Tomislav Vuković, koji je ovu turu osmislio kao svojevrstan nastavak ranijih šetnji posvećenih židovskoj baštini Gornjeg i Donjeg grada.

Posebno nas je razveselilo što su se šetnji pridružili i učenici Osnovne škole Retfala sa svojom vjeroučiteljicom, koji su imali priliku povijest svoga grada upoznati iz jedne drugačije perspektive – kroz mjesta, osobe i događaje povezane sa životom osječke židovske zajednice. A da je zanimanje za ovu temu doista namijenjeno svim generacijama, pokazali su i roditelji koji su na šetnju došli sa svojim bebama u kolicima. Tako se u velikoj grupi našlo više generacija, okupljenih oko želje da upoznaju i bolje razumiju povijest svoga grada.

Tijekom šetnje otvorile su se brojne priče iz različitih razdoblja osječke povijesti. Govorilo se o razvoju Osijeka, životu u Tvrđi te Gornjem i Donjem gradu, kao i o prisutnosti Židova na ovom području kroz stoljeća. Sudionici su saznali i niz zanimljivih podataka o životu osječke židovske zajednice, njezinim članovima i njihovom doprinosu gospodarskom, kulturnom i društvenom životu grada.

Posebnu pozornost privukle su priče o uglednim osječkim Židovima, njihovim životima i sudbinama, kao i o vrijednim zbirkama koje su nekoć bile u njihovu vlasništvu, a čiji su tragovi danas rasuti ili sačuvani u drugim institucijama i zbirkama.

Šetnja je donijela i neke manje poznate detalje iz povijesti grada – među njima i priču o mjestu koje je nekoć nosilo naziv Hitlerov trg, o književniku i satiričaru Rodi Rodi te njegovoj povezanosti s Osijekom, kao i o brojnim drugim osobama čije su životne priče utkane u povijest grada.

No, ova šetnja nije bila samo putovanje kroz zanimljive činjenice i povijesne anegdote. Važan dio razgovora odnosio se na nepravde, diskriminaciju i netoleranciju prema Židovima, osobito na razdoblje Drugoga svjetskog rata i stradanje osječke židovske zajednice u Holokaustu.

Upravo je povezivanje svakodnevnog života, bogatstva i doprinosa židovske zajednice s pričom o progonu i uništenju pokazalo koliko je važno govoriti o židovskoj baštini u njezinoj punoj širini. Ne samo o onome što je nestalo, nego i o ljudima koji su živjeli ovdje, stvarali, radili, gradili svoje obitelji i bili sastavni dio Osijeka.

Zahvaljujemo Tomislavu na zanimljivom i sadržajnom vođenju te svima koji su se pridružili šetnji. Posebno nam je drago što su među sudionicima bili i brojni mladi, jer se upravo kroz ovakve susrete povijest grada prenosi novim generacijama.

Osijek svoju povijest ne može ispričati bez priče o svojim Židovima. Upoznavati tu baštinu znači čuvati sjećanje na ljude i zajednicu koji su stoljećima bili dio njegova života – i učiti iz prošlosti kako bismo gradili društvo u kojem će različitost, tolerancija i poštovanje biti vrijednosti koje nas povezuju.

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture u Kršćanskom centru Riječ Života Osijek održan je susret pod nazivom „Ljubav prema domovinama“, na kojem je predsjednik naše Općine Damir Lajoš govorio o domovini, pripadanju i identitetu iz osobne, ali i perspektive pripadnika židovske zajednice.

Susret nije bio zamišljen kao klasično predavanje, već kao vođeni razgovor koji je profesionalno i vrlo promišljeno vodila Marijeta Kvetek. Takav format omogućio je da se kroz osobna iskustva i pitanja otvore brojne teme – od ljubavi prema Hrvatskoj i iskustva Domovinskog rata do židovske vjere i tradicije, povezanosti s Izraelom te osobnog iskustva života i služenja u izraelskoj vojsci.

Damir Lajoš govorio je o svom odnosu prema Hrvatskoj, zemlji u kojoj živi i koju doživljava kao svoju domovinu. Posebno je govorio o razdoblju Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao kao dragovoljac, te o iskustvu koje je snažno obilježilo njegov odnos prema zemlji, pripadanju i odgovornosti.

Drugi važan dio razgovora odnosio se na židovsku vjeru i tradiciju te na povezanost s Izraelom kao povijesnom i duhovnom domovinom židovskog naroda. Govoreći iz vlastitog iskustva, Damir je približio i temu služenja u izraelskoj vojsci te objasnio kako se različiti aspekti identiteta mogu isprepletati i nadopunjavati.

Kroz razgovor se tako otvorilo pitanje koje nadilazi samo iskustvo židovske zajednice: može li čovjek istodobno osjećati snažnu pripadnost prema više domovina i zajednica? Hrvatska i Izrael u ovom su razgovoru promatrani kroz različite povijesne, osobne i duhovne veze – Hrvatska kao domovina u kojoj židovska zajednica stoljećima živi i djeluje, a Izrael kao pradomovina i duhovno uporište židovskog naroda.

Razgovaralo se i o tome kako različiti slojevi identiteta mogu istodobno biti izvor pripadnosti, ljubavi, odgovornosti i povezanosti, a ne nužno razlog za podjele. Upravo je osobni pristup temi omogućio da se o složenim pitanjima identiteta govori otvoreno i bez pojednostavljivanja.

Važan dio susreta bio je i sam dijalog – slušanje drugoga, razumijevanje različitih iskustava i traženje prostora u kojem različite pripadnosti mogu postojati jedna uz drugu.

Hvala Damiru Lajošu na otvorenosti i spremnosti da podijeli svoja osobna iskustva i promišljanja, Marijeti Kvetek na profesionalnom vođenju razgovora, kao i Kršćanskom centru Riječ Života Osijek na gostoprimstvu i prostoru koji je omogućio ovaj vrijedan susret.

Ovakvi razgovori pokazuju da Mjesec židovske kulture nije samo prilika za upoznavanje židovske baštine i tradicije, nego i prostor za susret, dijalog i bolje međusobno razumijevanje.

U knjižnici Evanđeoskog teološkog veleučilišta 14. rujna predstavljena je Jevrejska digitalna biblioteka (JDB), projekt posvećen prikupljanju, očuvanju, predstavljanju i promociji digitalne građe koja svjedoči o židovskoj povijesti, kulturi, tradiciji, jeziku, umjetnosti, svakodnevnom životu i stradanju Židova, osobito tijekom Holokausta.

Jevrejsku digitalnu biblioteku predstavili su Aron i Biljana Albahari te Marianne Vuković Pal, približivši publici njezinu ulogu i mogućnosti koje pruža za očuvanje i dostupnost vrijedne židovske baštine.

Posebna vrijednost ovog susreta bila je u tome što je otvorio mogućnost za povezivanje Jevrejske digitalne biblioteke i Evanđeoskog teološkog veleučilišta. Knjižnica Veleučilišta pokazala se kao prirodno mjesto susreta različitih institucija i ljudi okupljenih oko zajedničkog interesa za znanje, istraživanje, kulturu i očuvanje baštine.

Razgovaralo se i o mogućnostima uključivanja hrvatskih autora, publikacija i dokumentarne građe u Jevrejsku digitalnu biblioteku, kao i o potencijalima suradnje sa židovskim zajednicama, akademskom zajednicom, nakladnicima, muzejima, kulturnim ustanovama i drugim institucijama.

Za Židovsku općinu Osijek susret je bio i poticaj za razmišljanje o tome kako židovsku baštinu Osijeka i Hrvatske učiniti vidljivijom i dostupnijom, osobito mlađim generacijama i svima koji se njome žele baviti, istraživati je i upoznavati.

Poseban glazbeni trenutak večeri priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je otpjevao pjesmu „Sve smo mogli mi“ Jadranke Stojaković. Njegova izvedba dodatno je uljepšala susret i unijela posebnu toplinu.

Predstavljanje JDB-a bilo je ujedno i lijepa prilika za druženje s našim dragim prijateljima iz Beograda, s kojima nas povezuju zajednički interesi, suradnja i prijateljstvo.

Zahvaljujemo Aronu i Biljani Albahari te Marianne Vuković Pal na predstavljanju Jevrejske digitalne biblioteke, Evanđeoskom teološkom veleučilištu na gostoprimstvu, Šimunu na prekrasnoj glazbenoj izvedbi te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli ovom lijepom susretu.

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture, publika je imala priliku krenuti na posebno putovanje – u udaljeni i fascinantni Ladakh, smješten na rubnim dijelovima Himalaje. Putopisnu reportažu predstavio je naš tajnik, poznati osječki fotograf Boris Lichtenthal, koji je svojim snimkama i pričom publici približio krajolik, kulturu i svakodnevni život ovog jedinstvenog dijela svijeta.

Ladakh, poznat kao „zemlja visokih prijevoja“, očarava veličanstvenim planinskim krajolicima, surovom ljepotom visokih Himalaja, drevnim budističkim samostanima i tradicionalnim načinom života lokalnog stanovništva. Kroz objektiv Borisa Lichtenthala publika je imala priliku zaviriti u svijet koji je geografski udaljen, ali istodobno iznimno bogat ljudskim pričama i susretima.

Reportaža je bila izuzetno zanimljiva, sadržajna i dojmljivo napravljena. Fotografije i snimke, praćene autorovim pričanjem i osobnim dojmovima, nisu prikazale samo atraktivne prizore Ladakha, nego su publici približile i ljude koje je susretao na svom putovanju, njihovu svakodnevicu, tradiciju i način života u zahtjevnim uvjetima visokih planina.

Nakon projekcije uslijedio je razgovor s autorom, tijekom kojega su posjetitelji imali priliku postaviti pitanja i iz prve ruke čuti brojne zanimljivosti o putovanju, planinarenju, susretima i iskustvima koja se ne mogu prenijeti samo fotografijom.

Koliko je reportaža osvojila publiku, najbolje je pokazao dugotrajan i srdačan pljesak nakon projekcije.

Večer je potom dobila i jednu posebnu, zajedničku dimenziju. Nakon putovanja kroz Ladakh uslijedilo je druženje s prijateljima Židovske općine Osijek i zajednička proslava Roš Hašane, židovske Nove godine. Uz razgovor, druženje i dobre želje, zajedno smo obilježili početak nove, 5787. godine.

Bio je to lijep spoj putovanja, kulture i zajedništva – večer koja nas je iz Ladakha vratila kući, među prijatelje, s lijepim željama za godinu koja je pred nama.

Zahvaljujemo Borisu Lichtenthalu što nas je poveo na ovo nezaboravno putovanje kroz „zemlju visokih prijevoja“, a svim posjetiteljima i prijateljima naše općine hvala što su svojim dolaskom, pitanjima i druženjem pridonijeli posebnoj atmosferi ove večeri.

11. rujna, na Evanđeoskom teološkom veleučilištu, održan je razgovor dvojice teologa, dr. sc. Danijela Berkovića iz Zagreba i dr. sc. Aleksandra Apostolovskog iz Osijeka, posvećen jednoj od najljepših i najdirljivijih biblijskih priča – Priči o Ruti.

Knjiga o Ruti kratka je, ali snažna priča o gubitku, odanosti, dobroti i novom početku. U središtu priče nalazi se Moapka Ruta, koja nakon smrti svojega muža odlučuje ostati uz svoju svekrvu Noemi, iako bi mogla krenuti vlastitim putem. Njezina odluka nije vođena obvezom, nego dubokom privrženošću i ljubavlju.

No priča o Ruti istodobno je i priča o migraciji, zbog čega je njezina poruka osobito aktualna i danas. Noemi sa svojom obitelji odlazi iz Betlehema u Moapske poljane, tražeći utočište u vremenu gladi, dok se Ruta, nakon gubitka supruga, zajedno s Noemi seli u Betlehem. Obje žene tako postaju migrantice, suočene s gubitkom doma, nesigurnošću i potrebom da započnu novi život u novoj sredini.

Upravo je ta dimenzija priče otvorila i prostor za razgovor o suvremenom svijetu u kojem milijuni ljudi zbog ratova, siromaštva, progona ili drugih okolnosti napuštaju svoje domove. Priča o Ruti podsjeća da iza riječi migrant uvijek stoji konkretan čovjek – sa svojim gubicima, nadama, strahovima i željom za pripadanjem.

Polazište razgovora Danijela Berkovića i Aleksandra Apostolovskog bila je odanost koja ne traži ništa zauzvrat. Kroz razgovor o biblijskom tekstu otvorili su različite slojeve priče o Ruti – o odnosu Rute, Noemi i Boaza, o pripadanju i prihvaćanju, o dobroti koja se pokazuje djelima te o tome kako vjernost i nesebičnost mogu promijeniti nečiji život.

Priča o Ruti istodobno je i priča o ljubavi koja nadilazi granice – obiteljske, kulturne i vjerske. Ruta, Moapka i strankinja u Betlehemu, svojom odanošću i dobrotom postaje dio novoga svijeta, a njezina se priča na kraju pretvara u priču o nadi, obnovi i blagoslovu.

Upravo zato tema Rute tako prirodno pripada ovogodišnjem Mjesecu židovske kulture. Ljubav nije uvijek velika riječ ni snažna emocija. Ponekad je ljubav jednostavno ostati uz nekoga. Biti vjeran. Pomoći. Brinuti. Učiniti dobro kada za to ne očekujemo nagradu.

Kako bi priča o Ruti ostala prisutna i nakon susreta, svi prisutni dobili su brošuru „Priča o Ruti“, koju su mogli ponijeti sa sobom i ponovno joj se vratiti kada požele.

Večer je dodatno obogatio glazbeni nastup mladog Lava Filipa Tešije, učenika 2. razreda Glazbene škole Franje Kuhača, koji je na klaviru izveo Preludij u cis-molu, op. 3 Sergeja Rahmanjinova.

Bila je to ujedno i prigoda za obilježavanje početka 5787. židovske godine. O značenju blagdana Roš hašana i početku nove godine nekoliko je riječi rekao naš predsjednik Damir Lajoš, a druženje je nastavljeno uz tradicionalne simbolične okuse blagdana – jabuke i med te okruglu halu, koji simboliziraju želju za slatkom nadolazećom godinom.

Tako se večer posvećena Ruti, odanosti i ljubavi prirodno povezala s početkom nove godine – kao podsjetnik na ono što ljudima, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti, daje snagu: dobrota, pripadanje, nada i čovjek koji ostaje uz drugoga. Priča o Ruti podsjetila nas je da ljubav često počinje upravo ondje gdje odlučimo ostati uz drugoga.

Nakon osječkog predstavljanja, knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“, autorice dr. sc. Ljiljane Dobrovšak, predstavljena je i u Belišću – gradu čija je povijest neraskidivo povezana s razvojem industrije.

O knjizi je, uz autoricu dr. sc. Ljiljanu Dobrovšak, govorila i povjesničarka dr. sc. Ana Rajković Pejić, dok je promociju moderirala novinarka Marina Pejak. Kroz razgovor o knjizi otvorene su brojne teme vezane uz gospodarski i industrijski razvoj Hrvatske te ulogu pojedinaca židovskog podrijetla koji su svojim znanjem, poduzetništvom i vizijom pridonijeli razvoju različitih industrijskih grana.

Knjiga donosi priče o ljudima koji su svojim djelovanjem ostavili značajan trag u hrvatskom gospodarstvu i industriji, a istodobno podsjeća na važan, ali često nedovoljno poznat dio hrvatske židovske povijesti. Njihov doprinos nije bio samo gospodarski – oni su sudjelovali u oblikovanju društvenog, kulturnog i urbanog života sredina u kojima su živjeli i djelovali.

Predstavljanje u Belišću bilo je posebno simbolično upravo zbog industrijske povijesti ovoga grada. Razgovor o začetnicima hrvatske industrije u takvom je okruženju dobio dodatnu dimenziju, povezujući lokalnu industrijsku baštinu sa širim kontekstom povijesti hrvatskog gospodarstva i židovske zajednice.

Knjigu je objavljena krajem 2025. godine, a priređena je za hrvatsku publiku s ciljem približavanja manje poznatih biografija i doprinosa Židova razvoju hrvatske industrije.

Zahvaljujemo Gradu Belišću na gostoprimstvu, podršci i suradnji te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli još jednom vrijednom susretu s hrvatskom i židovskom poviješću.

Knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“ tako nastavlja svoj put – otvarajući prostor za upoznavanje ljudi i priča koje su važne za razumijevanje zajedničke povijesti Hrvatske.

U prekrasnom atriju Arheološkog muzeja Osijek 9. rujna održano je još događanje koje je spojilo bogatu židovsku baštinu Osijeka iz vremena rimske Murse s pričom o židovskom životu u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta.

Okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkog muzeja Tomislav Hršak i dopredsjednica Židovske općine Osijek Karin Ratković. Poseban glazbeni trenutak priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je izveo pjesmu Hallelujah Leonarda Cohena.

U nastavku programa ravnatelj Tomislav Hršak predstavio je restauriranu kamenu ploču iz doba rimske Murse, vrijedan spomenik koji svjedoči o postojanju židovske zajednice na području današnjeg Osijeka već u 2. ili 3. stoljeću.

Ulomak ploče s latinskim natpisom pronađen je oko 1930. godine na području današnjeg Donjeg grada, uz obalu Drave. Natpis govori o obnovi ili izgradnji židovske bogomolje, označene grčkom riječju proseuche, nazivom koji su osobito koristili Židovi helenističkoga kruga. Pretpostavlja se da se molitveno mjesto nalazilo izvan gradskih bedema Murse.

Tom prigodom predstavljeni su i rezultati konzervatorsko-restauratorskih zahvata na spomeniku, kao i novo čitanje i tumačenje natpisa. Rekonstruirana ploča visoka je oko jedan, a duga oko dva metra.

Nakon predstavljanja ploče otvorena je putujuća izložba „Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta“, autorice dr. sc. Melite Švob, nastala u sklopu projekta Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO. Izložbu i njezinu autoricu predstavila je izv. prof. dr. sc. Dubravka Švob Štrac, kći autorice.

Kroz devet tematskih plakata izložba prikazuje život židovske zajednice u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata, njezino stradanje tijekom Holokausta te obnovu zajednica i očuvanje židovske baštine nakon rata. Brojne arhivske fotografije, dokumenti i statistički podaci svjedoče o bogatom doprinosu Židova društvenom, kulturnom, gospodarskom i vjerskom životu Hrvatske.

Izložba ima i posebnu emotivnu vrijednost jer je riječ o posljednjem velikom djelu dr. sc. Melite Švob, ugledne istraživačice, predsjednice Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj i dugogodišnje predane čuvarice sjećanja na žrtve Holokausta. Svojim je radom desetljećima pridonosila očuvanju židovske baštine i prenošenju istine o Holokaustu budućim generacijama.

Susret u Arheološkom muzeju tako je povezao gotovo dvije tisuće godina židovske prisutnosti na ovim prostorima – od židovske bogomolje u rimskoj Mursi do suvremenog čuvanja sjećanja, baštine i identiteta. Mjesec židovske kulture 2026. nastavlja otvarati prostor upravo takvim pričama – pričama koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.

U Židovskoj općini Osijek 8. rujna predstavljena je knjiga „Židovi iz Hrvatske u Izraelu“, vrijedna publikacija koja donosi biografske zapise o ljudima židovskog podrijetla s prostora Hrvatske koji su svoje životne puteve nastavili u Izraelu.

Knjigu su za hrvatsku publiku priredili Miriam Steiner-Aviezer, Ljiljana Dobrovšak i Darko Fischer, a objavila ju je Židovska općina Osijek krajem 2025. godine. Riječ je o proširenom i dopunjenom izdanju leksikona Ženi Lebl "Juče, danas. Doprinos Jevreja sa teritorije bivše Jugoslavije" iz 1999. godine. Novo izdanje donosi 368 biografskih priloga, uz povijesni osvrt na dolazak Židova na prostor Hrvatske te njihovo iseljavanje u Izrael.

Promocija je započela čitanjem tekstova koje su poslali Miriam Steiner-Aviezer i Darko Fischer, koji nisu mogli osobno sudjelovati na predstavljanju. O knjizi, njezinu nastanku i značaju govorili su Ljiljana Dobrovšak i predsjednik Židovske općine Osijek Damir Lajoš.

Posebno snažno odjeknula je misao Ljiljane Dobrovšak: „Kada gledamo što su ljudi koji su otišli postigli u Izraelu, postaje nam jasno koliko je Hrvatska izgubila njihovim odlaskom.“

Ta rečenica ujedno otvara i širi pogled na knjigu. Iza 368 imena i biografija nalaze se ljudi, njihove obitelji, znanje, talenti, rad i životne priče. Mnogi od njih ostavili su značajan trag u društvu u kojem su nastavili živjeti, dok su njihovi odlasci istodobno značili veliki gubitak za sredine iz kojih su potekli.

Zato „Židovi iz Hrvatske u Izraelu“ nije samo leksikon biografija. To je knjiga o ljudima i njihovim putovima, o povezanosti Hrvatske, židovske baštine i Izraela, ali i vrijedan podsjetnik na dio židovske zajednice koji je svojim životom i djelovanjem trajno obilježio povijest prostora iz kojeg je potekao.

Ova promocija bila je prilika da se njihove priče ponovno čuju, da se njihova imena sačuvaju u kolektivnom sjećanju i da se zapitamo koliko je Hrvatska njihovim odlaskom izgubila.

U sklopu Mjeseca židovske kulture 2026. održana je promocija knjige Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla, povjesničarke dr. sc. Ljiljane Dobrovšak s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Knjigu su objavili STAJER-GRAF i Židovska vjerska zajednica BET ISRAEL u Hrvatskoj.

Knjiga donosi pregled uloge pojedinaca židovskog podrijetla u razvoju industrije i gospodarstva u Hrvatskoj od 70-ih godina 19. stoljeća do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske. Autorica pritom obuhvaća brojne hrvatske gradove i sredine u kojima su židovski poduzetnici i industrijalci svojim djelovanjem značajno pridonijeli gospodarskom i društvenom razvoju.

Posebnost knjige je u načinu na koji autorica pristupa ovoj temi. Priču o industrijalizaciji ne započinje tvornicama i poduzećima, nego ljudima. Krećući od pojedinih obitelji, njihova doseljavanja i života u novim sredinama, prati njihov put od prvih poduzetničkih pothvata i stjecanja kapitala do osnivanja manufakturnih radionica, poduzeća i industrijskih postrojenja.

Takav pristup omogućuje da se razvoj industrije sagleda kroz konkretne životne i obiteljske priče te da se bolje razumije doprinos židovskih poduzetnika gospodarskom razvoju hrvatskih gradova. Neka od poduzeća koja su nastala u tom razdoblju ostavila su trag sve do danas, među njima i Tvornica Kraš.

Na promociji je o knjizi, uz autoricu dr. sc. Ljiljanu Dobrovšak, govorila i povjesničarka dr. sc. Ana Rajković Pejić. Predstavljanje je publici približilo temu koja povezuje židovsku povijest s gospodarskom, društvenom i industrijskom poviješću Hrvatske.

Knjiga Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla namijenjena je širem čitateljstvu, a svojim pristupačnim pristupom otvara prostor za upoznavanje s važnim, ali često nedovoljno poznatim dijelom hrvatske povijesti.

U sklopu Mjeseca židovske kulture 2026., u prostorijama naše općine, 6. rujna održano je predavanje Nives Beissmann „Pet jezika ljubavi: kroz što sve ljubav progovara“, posvećeno jednoj od temeljnih ljudskih potreba – potrebi za ljubavlju, bliskošću, prihvaćanjem i pripadanjem.

Predavanje je otvoreno pjesmom „All of Me“ Johna Legenda, koja govori o prihvaćanju voljene osobe zajedno sa svim njezinim vrlinama, ali i nesavršenostima. Upravo je to bila jedna od polazišnih misli večeri: ljubav nije idealiziranje drugoga, nego prihvaćanje cijele osobe.

Zašto danas govoriti o ljubavi? U vremenu podjela, sukoba i netrpeljivosti, ljubav nam je možda potrebnija nego ikada. Iako je svi trebamo i tražimo, ne izražavamo je svi na isti način. Upravo se na toj ideji temelji koncept pet jezika ljubavi, koji je razvio dr. Gary Chapman: riječi potvrde, kvalitetno vrijeme, darivanje, iskazivanje ljubavi djelima i fizički dodir.

Predavanje je pokazalo kako se ti različiti načini izražavanja ljubavi mogu prepoznati ne samo u svakodnevnim odnosima nego i u biblijskim pričama i židovskoj tradiciji. Kroz priče o Jakovu i Raheli, Ruti i Noemi te Davidu i Jonatanu, ljubav se pojavljuje kao odanost, strpljenje, zaštita, podrška i spremnost da ostanemo uz drugoga kada je teško.

Posebno mjesto zauzela je Pjesma nad pjesmama, jedan od najljepših tekstova biblijske književnosti o ljubavi. Kroz njezine poetske slike nježnosti, čežnje, divljenja i bliskosti otvorilo se pitanje kako se ljubav može izraziti riječima, prisutnošću, pažnjom i dodirom.

Predavanje je povezalo biblijske tekstove i suvremeno iskustvo ljubavi i kroz stvaralaštvo Leonarda Cohena, čiji su stihovi često prožeti biblijskim motivima, ali i temama čežnje, ranjivosti, gubitka i nade. Posebno je bilo riječi o njegovu razumijevanju ljubavi kao nečega što nije uvijek savršeno ni jednostavno, ali upravo kroz ranjivost može postati dublje i snažnije.

U predavanju su korišteni i izvori iz ANU Muzeja, Nacionalne knjižnice Izraela i Jad Vašema, čime je tema ljubavi smještena u širi povijesni, kulturni i židovski kontekst.

Glazba je bila sastavni dio večeri. Uz uvodnu pjesmu „All of Me“, publika je poslušala i „Erev Shel Shoshanim“, jednu od najpoznatijih hebrejskih ljubavnih pjesama, te za kraj „Hallelujah“ Leonarda Cohena – pjesmu koja istodobno govori o ljubavi, čežnji, ljudskoj slabosti, boli i traženju smisla.

Poseban dio predavanja bio je posvećen i Tu be'Avu, židovskom blagdanu ljubavi koji se obilježava 15. dana mjeseca Ava i koji u židovskoj tradiciji nosi snažnu simboliku ljubavi, bliskosti i povezivanja.

Večer je završila jednostavnom, ali snažnom porukom: nije uvijek problem u tome što ljubavi nema – ponekad samo govorimo različitim jezicima ljubavi. Voljeti drugoga znači i pokušati razumjeti na koji način ta osoba ljubav prima i prepoznaje.

Jer ljubav nije samo osjećaj. Ona je riječ, prisutnost, pažnja, pomoć, zagrljaj, slušanje i ostajanje uz drugoga kada je teško.

Ponekad je ljubav jednostavno – „Tu sam.

Kad već govorimo o jezicima ljubavi – kažu da ljubav ide i kroz želudac! Članice Ženske sekcije Židovske općine Osijek pobrinule su se da i taj jezik bude dobro zastupljen, pripremivši slane zalogajčiće kojima su dodatno uljepšale i zaokružile ovu posebnu večer.

U predivnom ozračju Konkatedrale sv. Petra i Pavla u Osijeku je 5. rujna svečano otvoren Mjesec židovske kulture 2026. Brojna publika ispunila je monumentalni prostor Konkatedrale, a večer je protekla u znaku glazbe, susreta i posebne atmosfere koju je teško opisati riječima.

Mjesec židovske kulture otvoren je orguljskim koncertom Frane Yehude Kolonomosa Martinčevića, umjetnika čije je djelovanje usmjereno na istraživanje i predstavljanje orguljske glazbe različitih razdoblja. U umjetničkoj izvedbi sudjelovao je i Ytzhak Petar Kolonomos Martinčević, kao registrant, pridonijevši cjelovitom i dojmljivom zvučnom doživljaju programa.

Zvuk orgulja u monumentalnom prostoru Konkatedrale stvorio je poseban spoj glazbe, arhitekture i duhovnog ozračja. Snažne i raskošne orgulje ispunile su prostor, a glazba je publiku povela na svojevrsno putovanje kroz vrijeme – vraćajući nas, barem na trenutak, u neka davna vremena i stvarajući atmosferu koja će se dugo pamtiti.

Bio je to koncert u kojem se nije samo slušala glazba. Osjećala se njezina snaga, izražajnost i sposobnost da povezuje ljude. U prekrasnom prostoru Konkatedrale susreli su se vrhunski glazbeni izričaj i bogata sakralna baština, a glazba je još jednom pokazala zašto je univerzalni jezik susreta.

Upravo je susret jedna od važnih poruka ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture – susret ljudi, kultura, tradicija i pogleda na svijet. Glazba je večeras stvorila prostor dijaloga, razumijevanja i međusobnog povezivanja, bez obzira na naše različitosti.

Posebno nam je drago što je otvorenje privuklo tako velik broj posjetitelja. Ispunjena Konkatedrala i atmosfera koja je tijekom cijele večeri vladala među publikom pokazali su da postoji snažan interes za programe koji povezuju umjetnost, kulturu, povijest i dijalog.

Hvala svima koji su nam se večeras pridružili i zajedno s nama otvorili Mjesec židovske kulture 2026.

Ovo je tek početak. Do 26. rujna očekuje nas niz koncerata, izložbi, filmskih projekcija, predavanja, promocija knjige i drugih programa kojima ćemo tijekom rujna zajedno istraživati različite aspekte židovske kulture, povijesti i baštine. Vidimo se na sljedećim programima!