Category: 2026

U okviru Mjeseca židovske kulture, 21. rujna u Muzeju Slavonije, održano je predavanje „Ljubav kao vječna inspiracija umjetnosti: tri generacije žena na portretima u Muzeju Slavonije“, koje je održala Andreja Šimičić.

Polazeći od ovogodišnje teme Mjeseca židovske kulture - ljubavi - Andreja Šimičić predstavila je tri portreta žena iz obitelji Buchwald i Dixel (Diksel), nastala u Osijeku tijekom 1930-ih godina. Riječ je o portretima Roze Buchwald (1868. - 1942.), bake, koju je naslikala Elza Rechnitz, Elle Anite Dixel (1899. - ?), majke, čiji je portret izradio Milan Tolić, te Anite Mariete Maje Dixel, kasnije udane Kutin (1925. - 1977.), kao djevojčice, koju je portretirala Hella Reymann, poznata osječka slikarica dječjih portreta.

Predavanje nije bilo samo priča o umjetnicima i njihovim djelima. Kroz sačuvane portrete pokušali smo upoznati i žene koje su na njima prikazane - njihov obiteljski kontekst, život i vrijeme u kojem su živjele. Posebnu vrijednost imaju upravo detalji koje su umjetnici odabrali naglasiti: izraz lica, pogled, držanje, odjeća i način na koji je svaka od žena predstavljena. Portreti tako postaju više od umjetničkih djela, postaju svjedočanstva jednog vremena i tragovi života ljudi koji su nekada bili dio osječke svakodnevice.

Predavanje Andreje Šimičić još je jednom pokazalo koliko se priča može otvoriti iza jednog muzejskog predmeta kada ga pogledamo iz različitih perspektiva. Umjetnost čuva lice, a istraživanje mu ponovno daje priču.

Zahvaljujemo Andreji Šimičić i Muzeju Slavonije na ovom zanimljivom susretu i na još jednom lijepom doprinosu programu Mjeseca židovske kulture 2026.

U OŠ „Mladost“ Osijek održana je posebna promocija slikovnice „Bjankina priča“, kojoj je prisustvovalo više od 240 učenika, učitelja i građana. Susret je bio posvećen Bjanki Auslender, njezinu djetinjstvu, obitelji i životu koji je Holokaust zauvijek promijenio. Posebno nas je dirnula pažnja s kojom su učenici pratili priču i njihova spremnost da čuju i upoznaju jedno djetinjstvo obilježeno događajima koje ne smijemo zaboraviti.

Program promocije s učenicima su pripremile učiteljice Marijeta Kvetek, Jasna Jakopović i Ivana Adamček. Na početku programa učenici školskog zbora izveli su pjesmu Whisper, a glazbeni dio nastavili su Šimun Kečkeš i Karla Kovalisko, koji su izveli pjesme Vratio sam se živote i You Raise Me Up. Program su odlično vodili Klara Musulin i Šimun Kečkeš.

Tijekom susreta predstavljena je slikovnica „Bjankina priča“, a učenici su pogledali i film nastao prema Bjankinoj priči. Poseban trenutak bila je videoporuka koju je za ovu promociju snimila Bjankina kći, Vera Auslender Ujević. U tom trenutku Bjankina priča dobila je još jednu, osobnu dimenziju. Priča koju je Vera sačuvala i prenijela dalje stigla je do novih generacija – do djece koja su je toga dana prvi put čula.

Upravo je to jedan od najvažnijih ciljeva ovakvih susreta: sačuvati sjećanje i prenijeti ga novim generacijama, kako priče ljudi koji su stradali u Holokaustu ne bi utihnule. Kroz slikovnicu, film, razgovor i susret s učenicima prošlost postaje bliža i razumljivija, a sjećanje dobiva priliku živjeti dalje.

Židovska općina Osijek zahvaljuje OŠ „Mladost“ Osijek, učiteljicama, učenicima i svima koji su sudjelovali u pripremi i realizaciji ovog susreta. Posebna zahvala ide svim učenicima koji su pažljivo slušali, gledali i sudjelovali u programu. Jer dok postoje oni koji žele čuti i oni koji žele pričati, sjećanje živi.

20. rujna imali smo priliku pogledati film o jednoj gotovo nestaloj židovskoj zajednici, čuti priču o razlikama, ali i povezanosti. Naime, u kinu Urania prikazan je dokumentarni film "Tinghir–Jerusalem: Odjeci mellaha", redatelja i povjesničara Kamala Hachkara, rođenog u Tinghiru u Maroku, a odraslog u Francuskoj. Film prati njegovu osobnu potragu za tragovima gotovo zaboravljene židovske zajednice koja je stoljećima živjela u njegovom rodnom gradu, a sredinom 20. stoljeća gotovo u potpunosti iselila u Izrael.

Prije projekcije, u predvorju Kina Urania, Veleposlanstvo Kraljevine Maroka u Hrvatskoj pripremilo je za posjetitelje mali domjenak uz tradicionalni marokanski čaj i keksiće, što je bio lijep uvod u filmsku večer posvećenu marokansko-židovskoj baštini. Uoči same projekcije prisutnima su se obratili predsjednik Židovske općine Osijek Damir Lajoš i savjetnica u Veleposlanstvu Kraljevine Maroka Ouassima Boujrad. Savjetnica Boujradpodsjetila je na povijest židovske zajednice u Maroku, koja traje više od dvije tisuće godina, te istaknula da film govori o dva naroda i dvije kulture čija je povijest kroz stoljeća bila isprepletena.

Kroz razgovore s ljudima podrijetlom iz Tinghira i njihovim potomcima u Izraelu, ali i s muslimanima koji su ostali u Maroku, film donosi sjećanja na nekadašnji zajednički život. Obiteljske fotografije, priče i uspomene svjedoče o jeziku, običajima, svakodnevici, prijateljstvima i povezanosti ljudi koji su dijelili isti grad i prostor. Istodobno, Hachkarovo istraživanje prerasta u osobnu potragu za odgovorima na pitanja o identitetu, domu i pripadanju. Što ostaje od jednog mjesta kada ljudi odu? Može li se dom sačuvati u jeziku, sjećanju i pričama? I kako se odnos prema vlastitom identitetu mijenja kada se život nastavi daleko od mjesta iz kojeg potječemo?

Zahvaljujemo Veleposlanstvu Kraljevine Maroka u Hrvatskoj i Centru za međunarodne odnose na suradnji, kao i svima koji su nam se pridružili na ovoj posebnoj večeri, ispunjenoj pričama o sjećanju, pripadanju i zajedničkoj prošlosti.

U sklopu programa Mjeseca židovske kulture, u prostorijama Židovske općine Osijek, 20. rujna je održan turnir u stolnom tenisu za predstavnike nacionalnih manjina.

Turnir je okupio predstavnike različitih manjinskih zajednica, a uz sportsko nadmetanje bio je i lijepa prilika za druženje i povezivanje. Mečevi su protekli u dobroj atmosferi, uz mnogo zanimljivih poena i, kao što je i red, zdravog natjecateljskog duha.

Nakon odigranih mečeva, prvo mjesto osvojio je Boris Lichtenthal, dok je drugo mjesto pripalo Željku Beissmannu. Treće mjesto osvojio je Nedeljko Bezmarević, predstavnik crnogorske manjine.

Ovaj turnir ponovo je pokazao da sportski susreti mogu biti lijep način povezivanja različitih zajednica. Uz malo natjecanja, puno dobre volje i pokoji zahtjevan poen, još smo jednom proveli ugodno zajedničko vrijeme. Čestitamo pobjednicima, a svim sudionicima zahvaljujemo na sudjelovanju i ugodnom druženju.

Još jedno tradicionalno druženje uz šah održano je u sklopu programa Mjeseca židovske kulture. Turnir nacionalnih manjina u šahu i ove je godine okupio predstavnike različitih manjinskih zajednica, a turnir je odigran u prostorijama Šahovskog doma Zrinjevac.

Sudjelovalo je sedam šahista iz pet udruga, a nakon sedam kola, uz tempo igre od 5 minuta + 3 sekunde za svaki odigrani potez, najuspješniji je bio Boro Kaluđer iz Slovačke zajednice s 5,5 osvojenih bodova. Drugo mjesto osvojio je Marin Pralija iz Udruge Hercegovaca s 4,5 boda. Za treće mjesto vodila se posebno zanimljiva borba. Zvonko Horvat iz Slovenske udruge i Siniša Vranjković završili su turnir s po četiri boda, a budući da su međusobno remizirali i imali jednake dopunske kriterije, brončana medalja odlučena je u dopunskoj partiji. U njoj je uspješniji bio Horvat.

Turnir je i ove godine pokazao koliko šah može biti neizvjestan - uoči posljednjeg kola čak su četvorica igrača još uvijek imala priliku osvojiti prvo mjesto. Kaluđer je remijem u posljednjem kolu osigurao pobjedu.

Ove godine među sudionicima nisu bili naši članovi Hinko Cajzler i Duško Vernački, prijašnji pobjednici turnira, koji zbog drugih obaveza nisu mogli nastupiti. Zato je borba za medalje pripala ostalim šahistima. Posebnu pažnju zaslužuje Vinko Plaskur iz Slovačke zajednice, koji je sudjelovao na gotovo svim dosadašnjim turnirima. Iako još nije među osvajačima medalja, njegova vjernost ovom susretu već je postala dio lijepe tradicije.

Iza rezultata i medalja ostaje ono zbog čega nam je ovaj turnir posebno drag - susret ljudi iz različitih manjinskih zajednica, druženje i nekoliko sati provedenih zajedno uz šahovsku ploču. Upravo takvi susreti daju poseban smisao programu Mjeseca židovske kulture i čine ga mjestom povezivanja i prijateljstva.

U sklopu Mjeseca židovske kulture 19. rujna u prostorijama naše općine održano je predavanje Elme Softić Kaunitz „Ženski autoritet u judaizmu: Od biblijskih liderica do suvremenih rabinki“, koje je otvorilo pitanje ženskog religijskog autoriteta kroz različita razdoblja židovske povijesti i tradicije.

Predavanje je započelo pričom o ženama iz Tanaha – proročicama, lidericama i drugim istaknutim ženama koje su svojim djelovanjem imale važnu duhovnu, moralnu, pravnu i društvenu ulogu. Put nas je zatim vodio kroz rabinsku tradiciju i povijest žena koje su, unatoč društvenim i vjerskim ograničenjima, proučavale i prenosile Toru i Talmud.

Posebna pažnja posvećena je Regini Jonas, prvoj ženi zaređenoj za rabina, kao i razvoju ženskog rabinata u 20. i 21. stoljeću. Danas rabinke djeluju u različitim židovskim zajednicama – reformskim, liberalnim, konzervativnim, ali i u pojedinim ortodoksnim zajednicama.

Predavanje je pokazalo da pitanje ženskog autoriteta u judaizmu nije samo suvremena tema, nego ima mnogo dublje povijesne i tradicijske korijene. Nakon svega što smo čuli, možda je najzanimljivije ostalo upravo pitanje s kojim smo završili predavanje: Kako smo uopće povjerovali da žene ne mogu biti rabini?

Hvala Elmi Softić Kaunitz na zanimljivom, sadržajnom i poticajnom predavanju koje je otvorilo prostor za nova pitanja i drugačije promišljanje židovske tradicije.

Koncert ansambla Shira U'tfila, održan 18. rujna na Filozofskom fakultetu u Osijeku u okviru Mjeseca židovske kulture, bio je jedan od onih glazbenih događaja koji se dugo pamte. Pod nazivom „Ljubav kroz stoljeća: Od biblijske poezije do suvremene židovske glazbe“, ansambl je publiku poveo na iznimno glazbeno putovanje kroz više od tri tisuće godina židovske tradicije.

Iako je Shira U'tfila poznata po njegovanju i izvođenju sefardske glazbene baštine, večerašnji je program bio mnogo širi. Sefardske melodije susrele su se s aškenaskom tradicijom, tradicionalna glazba sa suvremenim autorima, a ljubav je progovorila na čak četiri jezika - ladinu, jidišu, hebrejskom i engleskom. Od Pjesme nad pjesmama i drevnih židovskih melodija do Leonarda Cohena, kroz glazbu su se nizale različite priče o ljubavi - ljubavi između dvoje ljudi, prema obitelji, domovini, Bogu i životu.

Za ovu posebnu večer pobrinuli su se Stefan Sablić na vokalu i udu, Branislava Podrumac vokalno, Aleksandar Jovanović Šljuka na klaviru te Sinan Aćifović na klarinetu. Njihova izvrsna interpretacija, snažna energija i toplina kojom su izvodili svaku pjesmu osvojili su publiku koja ih je na kraju nagradila dugotrajnim i srdačnim pljeskom. Bio je to koncert u kojem se ljubav nije samo pjevala - ona se osjećala.

Ova prekrasna večer još je jednom pokazala koliko glazba može povezivati ljude, tradicije i generacije. Upravo zato nije mogla biti prikladnija za ovogodišnji Mjesec židovske kulture, čija je tema Ljubav. Hvala ansamblu Shira U'tfila na nezaboravnoj večeri i svima koji su je podijelili s nama.

U okviru Mjeseca židovske kulture 2026., na Filozofskom fakultetu, 17. rujna održano je predavanje Judite Paljević-Kraljik „Priče o ljubavi bez tmine“, koje je publiku povelo na zanimljivo putovanje kroz povijest ljubavnih priča - od drevnih mitova i biblijskih pripovijesti do suvremenih filmova, serija i društvenih mreža.

Od priča o Orfeju i Euridiki, Samsonu i Dalili, Davidu i Bat-Šebi te Jakovu i Raheli, preko romana Jane Austen i njezinih složenih ljubavnih odnosa, predavanje je pratilo kako su se tijekom vremena mijenjale naše predodžbe o ljubavi, muškarcu, ženi i idealnom ljubavnom odnosu.

Posebna pažnja posvećena je popularnoj kulturi - od Disneyjevih princeza i prinčeva, Harlekina i romantičnih filmova do Twilighta, Fifty Shadesa, Bridgertona i novih modela ljubavnih priča. U međuvremenu su se mijenjali i društveni kontekst i položaj žene: emancipacija, ulazak žena na tržište rada, seksualna revolucija, kontracepcija, televizija, internet i društvene mreže snažno su utjecali na način na koji zamišljamo ljubav i odnose.

Danas nove predodžbe o ljubavi sve više nastaju kroz kratke videozapise, algoritme i sadržaje koji se šire „od osobe do osobe“. TikTok, YouTube i drugi digitalni kanali postaju svojevrsni novi pripovjedači, a umjetna inteligencija otvara i potpuno novo poglavlje u stvaranju ljubavnih priča.

Predavanje je zato otvorilo važno pitanje: možemo li romantičnu ljubav vratiti u kontekst stvarnog života - izvan ekrana, fantazije i idealiziranih očekivanja? Kako razlikovati ljubav koju zamišljamo od ljubavi koju stvarno živimo?

Upravo je to jedna od važnih tema o kojoj želimo razgovarati tijekom ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture, posvećenog ljubavi. Jer ljubav nije samo ono što gledamo u filmovima i čitamo u knjigama - ona je i odnos koji svakodnevno gradimo, njegujemo i živimo.

Zahvaljujemo Juditi Paljević-Kraljik na zanimljivom i poticajnom predavanju koje je otvorilo brojna pitanja i potaknulo publiku na razmišljanje, kao i svima koji su nam se večeras pridružili i svojim dolaskom obogatili još jednu večer Mjeseca židovske kulture.

Film Kada je Hitler ukrao ružičastog zeca (2019.) redateljice Caroline Link, koji je u sklopu Mjeseca židovske kulture u kinu Urania prikazan 16. rujna, privukao je izuzetno velik broj gledatelja. Uz naše sugrađane, posebno nas je razveselio velik broj učenika osnovnih i srednjih škola koji su na projekciju došli sa svojim nastavnicama.

Film donosi dirljivu priču o devetogodišnjoj Anni Kemper i njezinoj obitelji koja 1933. godine, nakon nacističkog dolaska na vlast, mora napustiti Njemačku. Kroz Annine oči pratimo njihov život u izbjeglištvu u Švicarskoj i Francuskoj te suočavanje s neizvjesnošću, gubitkom dotadašnjeg života i prilagodbom na novu sredinu.

Caroline Link snimila je snažan i iznimno dojmljiv film koji velike povijesne događaje prikazuje iz perspektive djeteta. Upravo je ta perspektiva omogućila publici da povijesne okolnosti sagleda kroz svakodnevne brige, strahove i nade jedne obitelji. Posebno je vrijedno što je projekciji prisustvovao velik broj mladih. Film na neposredan način pokazuje kako posljedice mržnje, progona i diskriminacije ne ostaju samo u knjigama povijesti, već duboko mijenjaju živote ljudi, uključujući i djecu.

Projekcija je održana u okviru projekta PRISMA, kao dio programa „Priče koje žive: Holokaust“, kojim se kroz film, izložbe, razgovore i druge edukativne sadržaje nastoji sačuvati sjećanje na Holokaust te priče žrtava i preživjelih približiti novim generacijama.

Zahvaljujemo Goethe-Institutu Kroatien na podršci i mogućnosti prikazivanja ovog vrijednog filma, kao i svim gledateljima koji su nam se pridružili. Posebno zahvaljujemo učenicima i njihovim nastavnicama na velikom odazivu.

16. rujna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo predstavljeni su slikovnica „Bjankina priča – sjećanje koje nas uči“ i istoimeni kratki film, nastali kao rezultat zajedničkog rada učenika Osnovne škole „Vladimir Nazor“ i Gimnazije A. G. Matoša Đakovo.

Događaj je održan u sklopu Mjeseca židovske kulture i programa „Priče koje žive: Holokaust“, koji se provodi u okviru EU projekta PRISMA, posvećenog očuvanju sjećanja na žrtve Holokausta i prenošenju njihovih osobnih priča novim generacijama.

Slikovnica donosi priču o Bjanki Levi Auslender, djevojčici iz Sarajeva koja je tijekom Drugoga svjetskog rata, zajedno s majkom, bakom i sestrom, bila zatočena u đakovačkom logoru. Bjanka je jedina iz svoje obitelji preživjela rat. Njezina sestra ubijena je u Auschwitzu, dok su majka i baka stradale i pokopane u Đakovu pod svojim imenima i prezimenima. Upravo je njezino autentično svjedočanstvo bilo polazište za projekt u kojem su učenici odlučili sačuvati i prenijeti njezinu priču na način blizak svojoj generaciji.

Učenici 7. a razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“ Đakovo istraživali su Bjankin život i na temelju dostupnih svjedočanstava napisali tekst slikovnice, dok su učenici Gimnazije A. G. Matoša Đakovo izradili ilustracije. Kao nastavak rada nastao je i kratki istoimeni film, za koji je kao scenarij poslužio tekst slikovnice. Projekt su osmislile i vodile učiteljica Mira Racić i profesorica Ines Jančula, koje su učenike vodile kroz zahtjevan proces istraživanja, promišljanja i stvaranja.

Posebnost ovog projekta upravo je u tome što Bjankinu priču danas pričaju - mladi. Oni nisu samo učili o jednom događaju iz prošlosti. Upoznali su život jedne djevojčice, njezinu obitelj, njezin strah i gubitak, ali i njezinu snagu. Svojim su radom pokazali da kultura sjećanja nije samo čuvanje onoga što se dogodilo, nego i odgovornost da se to sjećanje prenese dalje.

Predstavljanje slikovnice i filma bilo je ispunjeno snažnim emocijama. Gledajući film i slušajući učenike, bilo je teško ne osjetiti ponos zbog svega što su uspjeli napraviti, ali i tugu zbog priče koju su imali potrebu ispričati. Njihov je rad pokazao koliko se znanje, kada mu se pridruže empatija i predanost, može pretvoriti u nešto što ostaje. „Bjankina priča“ tako nije samo slikovnica i nije samo film. Ona je čin sjećanja. Jedna priča koja je mogla ostati tek zapis u povijesti dobila je novi život kroz riječi, ilustracije i filmske kadrove mladih ljudi. Bjankino svjedočanstvo tako dolazi do novih generacija, a njezino ime nastavlja živjeti.

Od srca zahvaljujemo svim učenicima koji su sudjelovali u projektu, kao i njihovim mentoricama Miri Racić i Ines Jančula, na znanju, trudu, predanosti i osjetljivosti koju su unijeli u ovaj rad. Posebno zahvaljujemo Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo što je otvorila svoja vrata ovoj važnoj priči i omogućila da je zajedno podijelimo s publikom.

Sjećanje živi samo ako ga imamo kome predati, a zahvaljujući ovim mladim ljudima, sjećanje na Bjanku nastavit će živjeti i dalje.

Link na film: https://www.youtube.com/watch?v=mroL_9ugWNE

Više od 50 sudionika pridružilo se vođenoj šetnji „Tragovima židovske baštine u Osijeku“, održanoj u sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture. Velik interes za šetnju još je jednom pokazao koliko je zanimanje za upoznavanje židovske povijesti Osijeka, ali i za priče o ljudima koji su svojim životom i radom ostavili dubok trag u razvoju grada.

Šetnja je započela u Tvrđi, ispred Muzeja Slavonije, a završila ispred zgrade Židovske općine u Radićevoj ulici. Sudionike je kroz povijest grada vodio profesor Tomislav Vuković, koji je ovu turu osmislio kao svojevrstan nastavak ranijih šetnji posvećenih židovskoj baštini Gornjeg i Donjeg grada.

Posebno nas je razveselilo što su se šetnji pridružili i učenici Osnovne škole Retfala sa svojom vjeroučiteljicom, koji su imali priliku povijest svoga grada upoznati iz jedne drugačije perspektive – kroz mjesta, osobe i događaje povezane sa životom osječke židovske zajednice. A da je zanimanje za ovu temu doista namijenjeno svim generacijama, pokazali su i roditelji koji su na šetnju došli sa svojim bebama u kolicima. Tako se u velikoj grupi našlo više generacija, okupljenih oko želje da upoznaju i bolje razumiju povijest svoga grada.

Tijekom šetnje otvorile su se brojne priče iz različitih razdoblja osječke povijesti. Govorilo se o razvoju Osijeka, životu u Tvrđi te Gornjem i Donjem gradu, kao i o prisutnosti Židova na ovom području kroz stoljeća. Sudionici su saznali i niz zanimljivih podataka o životu osječke židovske zajednice, njezinim članovima i njihovom doprinosu gospodarskom, kulturnom i društvenom životu grada.

Posebnu pozornost privukle su priče o uglednim osječkim Židovima, njihovim životima i sudbinama, kao i o vrijednim zbirkama koje su nekoć bile u njihovu vlasništvu, a čiji su tragovi danas rasuti ili sačuvani u drugim institucijama i zbirkama.

Šetnja je donijela i neke manje poznate detalje iz povijesti grada – među njima i priču o mjestu koje je nekoć nosilo naziv Hitlerov trg, o književniku i satiričaru Rodi Rodi te njegovoj povezanosti s Osijekom, kao i o brojnim drugim osobama čije su životne priče utkane u povijest grada.

No, ova šetnja nije bila samo putovanje kroz zanimljive činjenice i povijesne anegdote. Važan dio razgovora odnosio se na nepravde, diskriminaciju i netoleranciju prema Židovima, osobito na razdoblje Drugoga svjetskog rata i stradanje osječke židovske zajednice u Holokaustu.

Upravo je povezivanje svakodnevnog života, bogatstva i doprinosa židovske zajednice s pričom o progonu i uništenju pokazalo koliko je važno govoriti o židovskoj baštini u njezinoj punoj širini. Ne samo o onome što je nestalo, nego i o ljudima koji su živjeli ovdje, stvarali, radili, gradili svoje obitelji i bili sastavni dio Osijeka.

Zahvaljujemo Tomislavu na zanimljivom i sadržajnom vođenju te svima koji su se pridružili šetnji. Posebno nam je drago što su među sudionicima bili i brojni mladi, jer se upravo kroz ovakve susrete povijest grada prenosi novim generacijama.

Osijek svoju povijest ne može ispričati bez priče o svojim Židovima. Upoznavati tu baštinu znači čuvati sjećanje na ljude i zajednicu koji su stoljećima bili dio njegova života – i učiti iz prošlosti kako bismo gradili društvo u kojem će različitost, tolerancija i poštovanje biti vrijednosti koje nas povezuju.

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture u Kršćanskom centru Riječ Života Osijek održan je susret pod nazivom „Ljubav prema domovinama“, na kojem je predsjednik naše Općine Damir Lajoš govorio o domovini, pripadanju i identitetu iz osobne, ali i perspektive pripadnika židovske zajednice.

Susret nije bio zamišljen kao klasično predavanje, već kao vođeni razgovor koji je profesionalno i vrlo promišljeno vodila Marijeta Kvetek. Takav format omogućio je da se kroz osobna iskustva i pitanja otvore brojne teme – od ljubavi prema Hrvatskoj i iskustva Domovinskog rata do židovske vjere i tradicije, povezanosti s Izraelom te osobnog iskustva života i služenja u izraelskoj vojsci.

Damir Lajoš govorio je o svom odnosu prema Hrvatskoj, zemlji u kojoj živi i koju doživljava kao svoju domovinu. Posebno je govorio o razdoblju Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao kao dragovoljac, te o iskustvu koje je snažno obilježilo njegov odnos prema zemlji, pripadanju i odgovornosti.

Drugi važan dio razgovora odnosio se na židovsku vjeru i tradiciju te na povezanost s Izraelom kao povijesnom i duhovnom domovinom židovskog naroda. Govoreći iz vlastitog iskustva, Damir je približio i temu služenja u izraelskoj vojsci te objasnio kako se različiti aspekti identiteta mogu isprepletati i nadopunjavati.

Kroz razgovor se tako otvorilo pitanje koje nadilazi samo iskustvo židovske zajednice: može li čovjek istodobno osjećati snažnu pripadnost prema više domovina i zajednica? Hrvatska i Izrael u ovom su razgovoru promatrani kroz različite povijesne, osobne i duhovne veze – Hrvatska kao domovina u kojoj židovska zajednica stoljećima živi i djeluje, a Izrael kao pradomovina i duhovno uporište židovskog naroda.

Razgovaralo se i o tome kako različiti slojevi identiteta mogu istodobno biti izvor pripadnosti, ljubavi, odgovornosti i povezanosti, a ne nužno razlog za podjele. Upravo je osobni pristup temi omogućio da se o složenim pitanjima identiteta govori otvoreno i bez pojednostavljivanja.

Važan dio susreta bio je i sam dijalog – slušanje drugoga, razumijevanje različitih iskustava i traženje prostora u kojem različite pripadnosti mogu postojati jedna uz drugu.

Hvala Damiru Lajošu na otvorenosti i spremnosti da podijeli svoja osobna iskustva i promišljanja, Marijeti Kvetek na profesionalnom vođenju razgovora, kao i Kršćanskom centru Riječ Života Osijek na gostoprimstvu i prostoru koji je omogućio ovaj vrijedan susret.

Ovakvi razgovori pokazuju da Mjesec židovske kulture nije samo prilika za upoznavanje židovske baštine i tradicije, nego i prostor za susret, dijalog i bolje međusobno razumijevanje.

U knjižnici Evanđeoskog teološkog veleučilišta 14. rujna predstavljena je Jevrejska digitalna biblioteka (JDB), projekt posvećen prikupljanju, očuvanju, predstavljanju i promociji digitalne građe koja svjedoči o židovskoj povijesti, kulturi, tradiciji, jeziku, umjetnosti, svakodnevnom životu i stradanju Židova, osobito tijekom Holokausta.

Jevrejsku digitalnu biblioteku predstavili su Aron i Biljana Albahari te Marianne Vuković Pal, približivši publici njezinu ulogu i mogućnosti koje pruža za očuvanje i dostupnost vrijedne židovske baštine.

Posebna vrijednost ovog susreta bila je u tome što je otvorio mogućnost za povezivanje Jevrejske digitalne biblioteke i Evanđeoskog teološkog veleučilišta. Knjižnica Veleučilišta pokazala se kao prirodno mjesto susreta različitih institucija i ljudi okupljenih oko zajedničkog interesa za znanje, istraživanje, kulturu i očuvanje baštine.

Razgovaralo se i o mogućnostima uključivanja hrvatskih autora, publikacija i dokumentarne građe u Jevrejsku digitalnu biblioteku, kao i o potencijalima suradnje sa židovskim zajednicama, akademskom zajednicom, nakladnicima, muzejima, kulturnim ustanovama i drugim institucijama.

Za Židovsku općinu Osijek susret je bio i poticaj za razmišljanje o tome kako židovsku baštinu Osijeka i Hrvatske učiniti vidljivijom i dostupnijom, osobito mlađim generacijama i svima koji se njome žele baviti, istraživati je i upoznavati.

Poseban glazbeni trenutak večeri priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je otpjevao pjesmu „Sve smo mogli mi“ Jadranke Stojaković. Njegova izvedba dodatno je uljepšala susret i unijela posebnu toplinu.

Predstavljanje JDB-a bilo je ujedno i lijepa prilika za druženje s našim dragim prijateljima iz Beograda, s kojima nas povezuju zajednički interesi, suradnja i prijateljstvo.

Zahvaljujemo Aronu i Biljani Albahari te Marianne Vuković Pal na predstavljanju Jevrejske digitalne biblioteke, Evanđeoskom teološkom veleučilištu na gostoprimstvu, Šimunu na prekrasnoj glazbenoj izvedbi te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli ovom lijepom susretu.

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture, publika je imala priliku krenuti na posebno putovanje – u udaljeni i fascinantni Ladakh, smješten na rubnim dijelovima Himalaje. Putopisnu reportažu predstavio je naš tajnik, poznati osječki fotograf Boris Lichtenthal, koji je svojim snimkama i pričom publici približio krajolik, kulturu i svakodnevni život ovog jedinstvenog dijela svijeta.

Ladakh, poznat kao „zemlja visokih prijevoja“, očarava veličanstvenim planinskim krajolicima, surovom ljepotom visokih Himalaja, drevnim budističkim samostanima i tradicionalnim načinom života lokalnog stanovništva. Kroz objektiv Borisa Lichtenthala publika je imala priliku zaviriti u svijet koji je geografski udaljen, ali istodobno iznimno bogat ljudskim pričama i susretima.

Reportaža je bila izuzetno zanimljiva, sadržajna i dojmljivo napravljena. Fotografije i snimke, praćene autorovim pričanjem i osobnim dojmovima, nisu prikazale samo atraktivne prizore Ladakha, nego su publici približile i ljude koje je susretao na svom putovanju, njihovu svakodnevicu, tradiciju i način života u zahtjevnim uvjetima visokih planina.

Nakon projekcije uslijedio je razgovor s autorom, tijekom kojega su posjetitelji imali priliku postaviti pitanja i iz prve ruke čuti brojne zanimljivosti o putovanju, planinarenju, susretima i iskustvima koja se ne mogu prenijeti samo fotografijom.

Koliko je reportaža osvojila publiku, najbolje je pokazao dugotrajan i srdačan pljesak nakon projekcije.

Večer je potom dobila i jednu posebnu, zajedničku dimenziju. Nakon putovanja kroz Ladakh uslijedilo je druženje s prijateljima Židovske općine Osijek i zajednička proslava Roš Hašane, židovske Nove godine. Uz razgovor, druženje i dobre želje, zajedno smo obilježili početak nove, 5787. godine.

Bio je to lijep spoj putovanja, kulture i zajedništva – večer koja nas je iz Ladakha vratila kući, među prijatelje, s lijepim željama za godinu koja je pred nama.

Zahvaljujemo Borisu Lichtenthalu što nas je poveo na ovo nezaboravno putovanje kroz „zemlju visokih prijevoja“, a svim posjetiteljima i prijateljima naše općine hvala što su svojim dolaskom, pitanjima i druženjem pridonijeli posebnoj atmosferi ove večeri.

11. rujna, na Evanđeoskom teološkom veleučilištu, održan je razgovor dvojice teologa, dr. sc. Danijela Berkovića iz Zagreba i dr. sc. Aleksandra Apostolovskog iz Osijeka, posvećen jednoj od najljepših i najdirljivijih biblijskih priča – Priči o Ruti.

Knjiga o Ruti kratka je, ali snažna priča o gubitku, odanosti, dobroti i novom početku. U središtu priče nalazi se Moapka Ruta, koja nakon smrti svojega muža odlučuje ostati uz svoju svekrvu Noemi, iako bi mogla krenuti vlastitim putem. Njezina odluka nije vođena obvezom, nego dubokom privrženošću i ljubavlju.

No priča o Ruti istodobno je i priča o migraciji, zbog čega je njezina poruka osobito aktualna i danas. Noemi sa svojom obitelji odlazi iz Betlehema u Moapske poljane, tražeći utočište u vremenu gladi, dok se Ruta, nakon gubitka supruga, zajedno s Noemi seli u Betlehem. Obje žene tako postaju migrantice, suočene s gubitkom doma, nesigurnošću i potrebom da započnu novi život u novoj sredini.

Upravo je ta dimenzija priče otvorila i prostor za razgovor o suvremenom svijetu u kojem milijuni ljudi zbog ratova, siromaštva, progona ili drugih okolnosti napuštaju svoje domove. Priča o Ruti podsjeća da iza riječi migrant uvijek stoji konkretan čovjek – sa svojim gubicima, nadama, strahovima i željom za pripadanjem.

Polazište razgovora Danijela Berkovića i Aleksandra Apostolovskog bila je odanost koja ne traži ništa zauzvrat. Kroz razgovor o biblijskom tekstu otvorili su različite slojeve priče o Ruti – o odnosu Rute, Noemi i Boaza, o pripadanju i prihvaćanju, o dobroti koja se pokazuje djelima te o tome kako vjernost i nesebičnost mogu promijeniti nečiji život.

Priča o Ruti istodobno je i priča o ljubavi koja nadilazi granice – obiteljske, kulturne i vjerske. Ruta, Moapka i strankinja u Betlehemu, svojom odanošću i dobrotom postaje dio novoga svijeta, a njezina se priča na kraju pretvara u priču o nadi, obnovi i blagoslovu.

Upravo zato tema Rute tako prirodno pripada ovogodišnjem Mjesecu židovske kulture. Ljubav nije uvijek velika riječ ni snažna emocija. Ponekad je ljubav jednostavno ostati uz nekoga. Biti vjeran. Pomoći. Brinuti. Učiniti dobro kada za to ne očekujemo nagradu.

Kako bi priča o Ruti ostala prisutna i nakon susreta, svi prisutni dobili su brošuru „Priča o Ruti“, koju su mogli ponijeti sa sobom i ponovno joj se vratiti kada požele.

Večer je dodatno obogatio glazbeni nastup mladog Lava Filipa Tešije, učenika 2. razreda Glazbene škole Franje Kuhača, koji je na klaviru izveo Preludij u cis-molu, op. 3 Sergeja Rahmanjinova.

Bila je to ujedno i prigoda za obilježavanje početka 5787. židovske godine. O značenju blagdana Roš hašana i početku nove godine nekoliko je riječi rekao naš predsjednik Damir Lajoš, a druženje je nastavljeno uz tradicionalne simbolične okuse blagdana – jabuke i med te okruglu halu, koji simboliziraju želju za slatkom nadolazećom godinom.

Tako se večer posvećena Ruti, odanosti i ljubavi prirodno povezala s početkom nove godine – kao podsjetnik na ono što ljudima, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti, daje snagu: dobrota, pripadanje, nada i čovjek koji ostaje uz drugoga. Priča o Ruti podsjetila nas je da ljubav često počinje upravo ondje gdje odlučimo ostati uz drugoga.

Nakon osječkog predstavljanja, knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“, autorice dr. sc. Ljiljane Dobrovšak, predstavljena je i u Belišću – gradu čija je povijest neraskidivo povezana s razvojem industrije.

O knjizi je, uz autoricu dr. sc. Ljiljanu Dobrovšak, govorila i povjesničarka dr. sc. Ana Rajković Pejić, dok je promociju moderirala novinarka Marina Pejak. Kroz razgovor o knjizi otvorene su brojne teme vezane uz gospodarski i industrijski razvoj Hrvatske te ulogu pojedinaca židovskog podrijetla koji su svojim znanjem, poduzetništvom i vizijom pridonijeli razvoju različitih industrijskih grana.

Knjiga donosi priče o ljudima koji su svojim djelovanjem ostavili značajan trag u hrvatskom gospodarstvu i industriji, a istodobno podsjeća na važan, ali često nedovoljno poznat dio hrvatske židovske povijesti. Njihov doprinos nije bio samo gospodarski – oni su sudjelovali u oblikovanju društvenog, kulturnog i urbanog života sredina u kojima su živjeli i djelovali.

Predstavljanje u Belišću bilo je posebno simbolično upravo zbog industrijske povijesti ovoga grada. Razgovor o začetnicima hrvatske industrije u takvom je okruženju dobio dodatnu dimenziju, povezujući lokalnu industrijsku baštinu sa širim kontekstom povijesti hrvatskog gospodarstva i židovske zajednice.

Knjigu je objavljena krajem 2025. godine, a priređena je za hrvatsku publiku s ciljem približavanja manje poznatih biografija i doprinosa Židova razvoju hrvatske industrije.

Zahvaljujemo Gradu Belišću na gostoprimstvu, podršci i suradnji te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli još jednom vrijednom susretu s hrvatskom i židovskom poviješću.

Knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“ tako nastavlja svoj put – otvarajući prostor za upoznavanje ljudi i priča koje su važne za razumijevanje zajedničke povijesti Hrvatske.

U prekrasnom atriju Arheološkog muzeja Osijek 9. rujna održano je još događanje koje je spojilo bogatu židovsku baštinu Osijeka iz vremena rimske Murse s pričom o židovskom životu u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta.

Okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkog muzeja Tomislav Hršak i dopredsjednica Židovske općine Osijek Karin Ratković. Poseban glazbeni trenutak priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je izveo pjesmu Hallelujah Leonarda Cohena.

U nastavku programa ravnatelj Tomislav Hršak predstavio je restauriranu kamenu ploču iz doba rimske Murse, vrijedan spomenik koji svjedoči o postojanju židovske zajednice na području današnjeg Osijeka već u 2. ili 3. stoljeću.

Ulomak ploče s latinskim natpisom pronađen je oko 1930. godine na području današnjeg Donjeg grada, uz obalu Drave. Natpis govori o obnovi ili izgradnji židovske bogomolje, označene grčkom riječju proseuche, nazivom koji su osobito koristili Židovi helenističkoga kruga. Pretpostavlja se da se molitveno mjesto nalazilo izvan gradskih bedema Murse.

Tom prigodom predstavljeni su i rezultati konzervatorsko-restauratorskih zahvata na spomeniku, kao i novo čitanje i tumačenje natpisa. Rekonstruirana ploča visoka je oko jedan, a duga oko dva metra.

Nakon predstavljanja ploče otvorena je putujuća izložba „Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta“, autorice dr. sc. Melite Švob, nastala u sklopu projekta Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO. Izložbu i njezinu autoricu predstavila je izv. prof. dr. sc. Dubravka Švob Štrac, kći autorice.

Kroz devet tematskih plakata izložba prikazuje život židovske zajednice u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata, njezino stradanje tijekom Holokausta te obnovu zajednica i očuvanje židovske baštine nakon rata. Brojne arhivske fotografije, dokumenti i statistički podaci svjedoče o bogatom doprinosu Židova društvenom, kulturnom, gospodarskom i vjerskom životu Hrvatske.

Izložba ima i posebnu emotivnu vrijednost jer je riječ o posljednjem velikom djelu dr. sc. Melite Švob, ugledne istraživačice, predsjednice Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj i dugogodišnje predane čuvarice sjećanja na žrtve Holokausta. Svojim je radom desetljećima pridonosila očuvanju židovske baštine i prenošenju istine o Holokaustu budućim generacijama.

Susret u Arheološkom muzeju tako je povezao gotovo dvije tisuće godina židovske prisutnosti na ovim prostorima – od židovske bogomolje u rimskoj Mursi do suvremenog čuvanja sjećanja, baštine i identiteta. Mjesec židovske kulture 2026. nastavlja otvarati prostor upravo takvim pričama – pričama koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.