Menora Br. 12

dosta je vremena prošlo od posljednjeg broja. Vjerojatno i previše. U nekim mi je trenutcima izgledalo kao da nemam dovoljno materijala za novi broj, no bez obzira na cjelokupno, kolektivno mrtvilo ipak se cijelo vrijeme nešto događalo i odjednom sam shvatila kako bih se trebala požuriti. U protivnom će sve novosti postati “stare vijesti”, iako neke nažalost već i jesu. Ako niste bili u mogućnosti prisustvovati uživo svim događanjima, vjerujem se da će vam biti drago što sada barem možete čitati o njima. Nadam se da smo uspjeli popratiti sve što se događalo.
Također se nadam da će se epidemiološka situacija do jeseni dovoljno popraviti tako da možemo ovogodišnji Europski dan židovske kulture realizirati kako je planirano. Plan je da tijekom cijelog rujna imamo razna događanja - od predstava, filmskih projekcija, promocija knjiga, izložbi, koncerata, vođenih šetnji gradom, raznih radionica, predavanja, kao i proslava naših praznika. U planiranje i realizaciju uključene su mnoge organizacije tako da bi Mjesec židovske kulture trebao biti veliki događaj u našem gradu, a samim time i veliki događaj za našu općinu. Pozivam vas sve da se uključite na bilo koji način – bilo sudjelovanjem, bilo samim prisustvom na što više organiziranih aktivnosti. Nemojmo dopustiti da u bilo kojem trenutku ne bude dovoljno posjetitelja. Obavijestite svoju obitelj, dovedite prijatelje. Program će biti u medijima, ali će biti i tiskan te ćete ga moći dobiti u općini. Informirajte se i budite što aktivniji tijekom cijelog mjeseca. Svima će nam biti drago ako se potrudimo i zajedno postignemo da manifestacija bude što uspješnija.
A za one koji ipak ne budu mogli doći, sve ćemo opisati u sljedećem broju Menore. S obzirom na opseg planiranih aktivnosti, vjerujem da će novi broj izaći ubrzo nakon rujna.
Nedjeljna je škola od početka pandemije funkcionirala bez prekida. Moram priznati da je bilo izazovno, no uspjeli smo zadržati kontinuitet. Povremeno smo radili uživo, no većinom online, koristili smo razne dostupne alate, ponekad ludjeli zbog lošeg interneta, ali bili smo uporni i nismo odustajali. Budući da je napokon krenulo lijepo vrijeme, imamo mogućnost biti uživo, vani na zraku, pa ne moramo toliko brinuti o mjerama. Hvala roditeljima koji su me podržali i koji su poticali svoju djecu da ne odustanu iako im je povremeno zbog tehničkih problema bilo poprilično teško sudjelovati.
Plesna grupa nije imala toliko sreće. Nju je pandemija malo jače pogodila. Zaista je teško funkcionirati u vrijeme kada su plesne radionice zabranjene. Pogotovo zato što imamo problem s prostorom u kojemu imamo probe koji je mali u odnosu na broj plesača. Zato veliko hvala mojim plesačicama na strpljenju. Izdržite još malo pa ćemo nadoknaditi propušteno!
Na kraju želim zahvaliti i svima onima koji su pomogli da ovaj broj ugleda svjetlo dana. Bez vas Menora ne bi bila ista!

Menora Br. 11

pred vama je novi broj Menore. Konačno, rekla bih! Iskreno, bilo mi je teško, u cijeloj ovoj „pandemijskoj“ situaciji, pokrenuti se i započeti sve što treba da bi nova Menora ugledala svjetlo dana. No, koliko god mi je bilo teško prihvatiti se posla, toliko me i kopkalo – kao kada imate zadatak koji niste obavili, a trebali ste. Ipak sam na kraju, bez obzira na manjak aktivnosti u našoj općini zadnjih mjeseci, prikupila dovoljno materijala te se nadam da ćete i u ovom broju naći ponešto za sebe.
Ovo je bilo zaista čudno razdoblje: neuspjela skupština, korona, odlazak tajnika u mirovinu pa period bez tajnika, onda konačno izborna skupština, ali pod maskama, promjena rukovodstva općine, komemoracije na kakve nismo navikli... Puno je toga bilo drugačije i neobično, a pitanje je i što nam donosi period koji je pred nama. Hoćemo li moći (i smjeti) obilježiti Europski dan židovske kulture i naše velike praznike Roš Hašana, Jom Kipur i Sukot? Hoće li započeti nova školska godina za Nedjeljnu školu (ili ću opet smišljati načine kako da radimo online)? Hoćemo li uopće ovu Menoru moći podijeliti članovima ili ću ju slati mailom? Puno pitanja, a odgovori nisu poznati. Barem ne za sada. No, nekako će već biti. Neki od nas pamte i puno gore dane.
Zahvaljujem se svima koji su svojim pisanjem i sugestijama sudjelovali u realizaciji ovog broja. Molim vas da se ne ustručavate pisati i poslati mi što god mislite da bi bilo zanimljivo. Menora je naš časopis i samo ga zajedno možemo poboljšati.

Menora Br. 10

evo nas nazad nakon nekoliko godina pauze. Ideja da se ponovo pokrene Menora je već dugo prisutna, ali realizacija je očito morala pričekati. Kažu da za sve postoji pravo vrijeme - možda je i ovaj naš časopis čekao svoje vrijeme. Nalazimo se na kraju 2019. godine, koja je nekome bila bolja, nekome lošija, no u našoj je općini svakako bila zanimljiva. Imali smo puno događanja, možda manje putovanja nego što smo navikli, ali nije bilo dosadno. Probali smo ovim brojem pokriti sve događaje od ljeta do Hanuke, pa i neke koji su bili ranije ove godine.
Nadam se da će u ovom broju svatko naći nešto za sebe. Isto tako se nadam da će vas što više dati doprinos budućim brojevima Menore. Smatram ga našim zajedničkim časopisom, mjestom gdje svatko može napisati što je proživio, kako je nešto doživio, što je pročitao ili pogledao; možda ste bili svjedokom nekog nemilog ili pak lijepog događaja, možda znate o nečemu više od drugih pa ćemo svi iz toga nešto naučiti. Nemojte se brinuti da ne znate pisati, ne kaže se badava – gdje ima volje ima i načina. Nadam se da će naša Menora zaživjeti i opstati, no to može samo ako se svi uključimo.
Hvala svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog broja i pritom se ispričavam svima koje nisam kontaktirala. Nije bilo puno vremena i sigurno su mi neke stvari promakle. Pokušat ću to ispraviti u slijedećem broju. Na njemu će se raditi dulje, pa će biti lakše obratiti pažnju na detalje. Nemojte se ustručavati davati komentare i konstruktivne kritike, jer mislim da nam je svima u interesu da nam časopis bude što bolji. Ja ovo radim prvi puta u životu, želim da uspije i dobro bi mi došla svaka pomoć i sugestija.

Menora Br. 8 – 9

u ovom broju našega glasila nudimo vam čitavu lepezu tekstova s vijestima o raznim aktivnostima naše ŽO, ali i drugih suradnika, prikaze i osvrte o zanimljivim i poznatim ljudima, susretima, sjećanjima, knjigama filmovima, festivalima. Naći ćete i pismene radove učenika naše Nedjeljne škole, naših najmlađih članova- naše budućnosti. Oni nam pišu nadahnuto o svojim aktivnostima: nastupima, putovanjima, seminarima, ekskurzijama. Puni su entuzijazma, sretni su što se viđaju i druže sa svojim prijateljima iz raznih krajeva i uživaju u svakom segmentu svoga djetinjstva i mladosti. Da, oni žive svoj život punim plućima i slobodni, kako to mladost treba i zaslužuje.

Menora Br. 6-7

evo nas nakon nešto dužeg vremena od uobičajenoga opet među vama. Naše duže nejavljanje ne znači i našu pasivnost. Bilo je tu nekih objektivnih razloga, ali aktivnosti članova naše ŽO nije za to vrijeme nedostajalo. Dapače, mnoge aktivnosti kao i mnoge teme zaokupljale su i članove naše Općine kao i naše pridružene članove, prijatelje i simpatizere o čemu možete čitati u ovom broju našega glasila.Tako ćete naći i tekstove autora koji prvi puta pišu za nas na čemu im se iskreno zahvaljujemo.Ima u ovom broju, od vječnih tema nas Židova ,kao što je Holokaust (pa i Voltaire je rekao:Tko zaboravlja zločin,postaje njegov sudionik )-tema iz prošlosti, pa do zabavnih rubrika, uradaka naših najmlađih članova. Mene osobno već duže vrijeme zaokuplja tema o Pravednicima među narodima svijeta jer to odličje je najveće odličje koje mogu primiti samo oni najhrabriji među hrabrima, oni plemeniti ljudi jakih moralnih načela koji su bili spremni izložiti opasnosti svoj i život svojih bližnjih pružajući pomoć Židovima u doba nacističkih progona.Na razmišljanje o toj temi navela me misao o mogućoj dodjeli odličja jednoj bliskoj osobi, kao i susret s jednim članom obitelji Kovačević kojoj je dodijeljeno s e d a m odličja Pravednika među narodima svijeta. Potpuno se slažem s pjesnikom Hajim Heferom koji se u svojoj pjesmi u prozi Pravednik među narodima pita

Menora Br. 5

u ovom broju našega glasila nudimo vam čitavu lepezu tekstova s vijestima o raznim aktivnostima naše ŽO, ali i drugih suradnika, prikaze i osvrte o zanimljivim i poznatim ljudima, susretima, sjećanjima, knjigama filmovima, festivalima. Naći ćete i pismene radove učenika naše Nedjeljne škole, naših najmlađih članova- naše budućnosti. Oni nam pišu nadahnuto o svojim aktivnostima: nastupima, putovanjima, seminarima, ekskurzijama. Puni su entuzijazma, sretni su što se viđaju i druže sa svojim prijateljima iz raznih krajeva i uživaju u svakom segmentu svoga djetinjstva i mladosti. Da, oni žive svoj život punim plućima i slobodni, kako to mladost treba i zaslužuje.

Menora Br. 4

Ova 2008. godina bliži se svome kraju. Po mnogo čemu bila je ona posebna, već i zato što su u njoj obilježavane obljetnice nekih sudbonosnih događaja, kako za pojedince, tako i za cijele narode. Tako je diljem Europe obilježena 60-ta obljetnica pobjede nad nacizmom i okončanje Drugog svjetskog rata, te kapitulacija Njemačke. Ove 2008.godine obilježena je i 70-ta godina od Kristalne noći koja je trasirala put prema Holokaustu i konačnom uništenju Židova. Odjek Kristalne noći tada u Hrvatskoj i Jugoslaviji nije bio velik. I dok se većina tiska suzdržano zgražala nad tim činom, pronacistički je tisak pisao kako je konačno počeo obračun sa Židovima i da je to potrebno jer se konačno počelo rješavati židovsko pitanje

Menora Br. 3

U razdoblju koje je iza nas bilo je mnogo događanja, manifestacija, druženja.O tome vam pišemo u ovom broju kao podsjetnok za sve one koji su u njima sudjelovali i uživali kao i za one koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli nazočiti.Naročito smo ponosni na naše mlade i njihove aktivnosti.No, ni mi odrasli ne zaostajemo.Dapače, kao da nas na svakoj manifestaciji ima sve više!Tako neka naša druženja postaju već tradicija kao ona u Subotici ili Sholet u Novom Sadu, Sukot i pred Pesah kod nas u Osijeku.A ima li što ljepše od sretanja dragih prijatelja, druženja i veselih razgovora? Volimo putovati, ali i primati drage goste. Tako nas je prigodom susreta pred Pesah kod nas u Osijeku bilo oko 300-tinjak.Bilo je tu oko 50 gostiju iz Zagreba, gosti iz Sarajeva, Tuzle, Doboja, članovi jevrejskih općina iz Beograda, Subotice i Sombora s kojima se redovito sastajemo i, po prvi puta, gosti iz židovskih općinaVirovitice i Slavonskog Broda.Zar to nije dovoljan dokaz da se rado družimo?

Menora Br. 2

evo nas na ponovnom susretu prigodom izlaska 2. broja našega i vašega glasila MENORA. Odmah na početku želim istaći da su se moj optimizam i vjera u našu suradnju pokazali opravdanim. Naime, moramo se pohvaliti da je eho na 1. broj naše Menore zazvučao vrlo pozitivno. Čuo se u vašim komentarima, mišljenjima, idejama i pohvalama. Ali ono što nas najviše raduje je vaša želja da surađujete u Menori pišući o svojim sjećanjima, događajima iz prošlosti ili aktualnim zbivanjima. Da je to tako dokazuje ovaj broj Menore koji će se od prvog broja razlikovati i kvantitetom, ali, nadamo se, i kvalitetom. U njemu se pojavljuju nova imena, što naših članova, to i nekih naših sugrađana, članova prijateljskih ŽO, a imamo tekst i iz Izraela

Menora Br. 1

Mislimo da naša općina zaslužuje svoju tiskovinu jer o aktivnostima koje uprilićuje i o onima u kojima sudjeluje (a i jednih i drugih ima dosta) treba dati i neki osvrt, mišljenje, pismeni trag. Za naše stalne članove koji su u manifestacijama sudionici i potpora, učesnici u radu i životu ŽOO, to će biti potvrda njihove djelatnosti, a za sve druge koji zainteresirano prate naš rad, saznanje i poziv, a možda i želja za uključivanjem u naše aktivnosti ili bar podupiranje naših napora. Za sve dobronamjerne (naravno i kritičke) prijedloge, osvrte, ideje, stranice našega glasila bit će, naravno ,otvorene.