Groblja kao čuvari obiteljske i kulturne baštine – prikaz jezičnog krajobraza na židovskim grobljima Slavonije i Baranje

 

U predvečerje 6. rujna u prostorijama Židovske općine Osijek zanimljivo predavanje o židovskim grobljima, ali i grobljima općenito,  održala je izvanredna profesorica Filozofskog fakulteta Ana Lehocki Samardžić. Groblja su riznice očuvanja kulturnog blaga i identiteta; ona su dokazi prisustva neke zajednice na određenom području pa je zbog toga njihovo dokumentiranje, a potom i proučavanje od iznimne važnosti, i za manjinske i za većinske narodnosne skupine, s ciljem upoznavanja lokalne i regionalne, a često i nacionalne povijesti.

Groblja su čuvari jezika i kulture, čuvaju naša imena i simbole vjerskog i svjetovnog postojanja te imena bogova kojima se molimo i od kojih strahujemo. Simboli su to ljudskog postojanja koji i s određenim vremenskim odmakom daju mnoštvo informacija o zajednici koja ih postavlja. Manjinske zajednice vremenom erodiraju, ostaju bez generacija koje bi se mogle brinuti o mjestima pokapanja predaka pa je i iz ovoga razloga iznimno važno na vrijeme dokumentirati i analizirati mjesta koja čuvaju kulturu naroda stoljećima prisutnim na ovim područjima.

Proučavanje groblja dio je analiza jezičnog krajobraza koja obuhvaćaju istraživanja načina prisutnosti pojedinih jezika i kultura u višejezičnom okruženju, posebice u odnosu manjinski-većinski jezici. Jezični krajobraz, kao jedno od važnijih područja sociolingvističkih istraživanja, prisutno je u jezikoslovlju već više od pola stoljeća, ali se u manjinskom jezičnom kontekstu proučava tek od 1990-ih godina i to posebice u okviru Međunarodne jezikoslovne istraživačke mreže Termini Mađarske akademije znanosti koja djeluje i u Osijeku kroz Institut za jezik Glotta. Institut Glotta posljednje desetljeće vrši jezikoslovna istraživanja i provodi jezikoslovne projekte u Hrvatskoj.

Profesorica Lehocki proučava groblja već duže vrijeme, a za svrhu ovog predavanja obišla je mnoštvo židovskih groblja (dva osječka, vinkovačko,  vukovarsko, ona u Đakovu, Dardi i Zmajevcu...), prikupila mnoštvo fotografija i drugih materijala, a time je tek "zagrebla ovu temu", kako sama kaže. Ima se tu još puno za istraživati, tako da je moguće da će se suradnja dr. Ane Lehocki Samardžić i Židovske općine Osijek na ovom polju nastaviti i dalje.