16. rujna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo predstavljeni su slikovnica „Bjankina priča – sjećanje koje nas uči“ i istoimeni kratki film, nastali kao rezultat zajedničkog rada učenika Osnovne škole „Vladimir Nazor“ i Gimnazije A. G. Matoša Đakovo.
Događaj je održan u sklopu Mjeseca židovske kulture i programa „Priče koje žive: Holokaust“, koji se provodi u okviru EU projekta PRISMA, posvećenog očuvanju sjećanja na žrtve Holokausta i prenošenju njihovih osobnih priča novim generacijama.
Slikovnica donosi priču o Bjanki Levi Auslender, djevojčici iz Sarajeva koja je tijekom Drugoga svjetskog rata, zajedno s majkom, bakom i sestrom, bila zatočena u đakovačkom logoru. Bjanka je jedina iz svoje obitelji preživjela rat. Njezina sestra ubijena je u Auschwitzu, dok su majka i baka stradale i pokopane u Đakovu pod svojim imenima i prezimenima. Upravo je njezino autentično svjedočanstvo bilo polazište za projekt u kojem su učenici odlučili sačuvati i prenijeti njezinu priču na način blizak svojoj generaciji.
Učenici 7. a razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“ Đakovo istraživali su Bjankin život i na temelju dostupnih svjedočanstava napisali tekst slikovnice, dok su učenici Gimnazije A. G. Matoša Đakovo izradili ilustracije. Kao nastavak rada nastao je i kratki istoimeni film, za koji je kao scenarij poslužio tekst slikovnice. Projekt su osmislile i vodile učiteljica Mira Racić i profesorica Ines Jančula, koje su učenike vodile kroz zahtjevan proces istraživanja, promišljanja i stvaranja.
Posebnost ovog projekta upravo je u tome što Bjankinu priču danas pričaju - mladi. Oni nisu samo učili o jednom događaju iz prošlosti. Upoznali su život jedne djevojčice, njezinu obitelj, njezin strah i gubitak, ali i njezinu snagu. Svojim su radom pokazali da kultura sjećanja nije samo čuvanje onoga što se dogodilo, nego i odgovornost da se to sjećanje prenese dalje.
Predstavljanje slikovnice i filma bilo je ispunjeno snažnim emocijama. Gledajući film i slušajući učenike, bilo je teško ne osjetiti ponos zbog svega što su uspjeli napraviti, ali i tugu zbog priče koju su imali potrebu ispričati. Njihov je rad pokazao koliko se znanje, kada mu se pridruže empatija i predanost, može pretvoriti u nešto što ostaje. „Bjankina priča“ tako nije samo slikovnica i nije samo film. Ona je čin sjećanja. Jedna priča koja je mogla ostati tek zapis u povijesti dobila je novi život kroz riječi, ilustracije i filmske kadrove mladih ljudi. Bjankino svjedočanstvo tako dolazi do novih generacija, a njezino ime nastavlja živjeti.
Od srca zahvaljujemo svim učenicima koji su sudjelovali u projektu, kao i njihovim mentoricama Miri Racić i Ines Jančula, na znanju, trudu, predanosti i osjetljivosti koju su unijeli u ovaj rad. Posebno zahvaljujemo Gradskoj knjižnici i čitaonici Đakovo što je otvorila svoja vrata ovoj važnoj priči i omogućila da je zajedno podijelimo s publikom.
Sjećanje živi samo ako ga imamo kome predati, a zahvaljujući ovim mladim ljudima, sjećanje na Bjanku nastavit će živjeti i dalje.
Link na film: https://www.youtube.com/watch?v=mroL_9ugWNE
