11. rujna, na Evanđeoskom teološkom veleučilištu, održan je razgovor dvojice teologa, dr. sc. Danijela Berkovića iz Zagreba i dr. sc. Aleksandra Apostolovskog iz Osijeka, posvećen jednoj od najljepših i najdirljivijih biblijskih priča – Priči o Ruti.
Knjiga o Ruti kratka je, ali snažna priča o gubitku, odanosti, dobroti i novom početku. U središtu priče nalazi se Moapka Ruta, koja nakon smrti svojega muža odlučuje ostati uz svoju svekrvu Noemi, iako bi mogla krenuti vlastitim putem. Njezina odluka nije vođena obvezom, nego dubokom privrženošću i ljubavlju.
No priča o Ruti istodobno je i priča o migraciji, zbog čega je njezina poruka osobito aktualna i danas. Noemi sa svojom obitelji odlazi iz Betlehema u Moapske poljane, tražeći utočište u vremenu gladi, dok se Ruta, nakon gubitka supruga, zajedno s Noemi seli u Betlehem. Obje žene tako postaju migrantice, suočene s gubitkom doma, nesigurnošću i potrebom da započnu novi život u novoj sredini.
Upravo je ta dimenzija priče otvorila i prostor za razgovor o suvremenom svijetu u kojem milijuni ljudi zbog ratova, siromaštva, progona ili drugih okolnosti napuštaju svoje domove. Priča o Ruti podsjeća da iza riječi migrant uvijek stoji konkretan čovjek – sa svojim gubicima, nadama, strahovima i željom za pripadanjem.
Polazište razgovora Danijela Berkovića i Aleksandra Apostolovskog bila je odanost koja ne traži ništa zauzvrat. Kroz razgovor o biblijskom tekstu otvorili su različite slojeve priče o Ruti – o odnosu Rute, Noemi i Boaza, o pripadanju i prihvaćanju, o dobroti koja se pokazuje djelima te o tome kako vjernost i nesebičnost mogu promijeniti nečiji život.
Priča o Ruti istodobno je i priča o ljubavi koja nadilazi granice – obiteljske, kulturne i vjerske. Ruta, Moapka i strankinja u Betlehemu, svojom odanošću i dobrotom postaje dio novoga svijeta, a njezina se priča na kraju pretvara u priču o nadi, obnovi i blagoslovu.
Upravo zato tema Rute tako prirodno pripada ovogodišnjem Mjesecu židovske kulture. Ljubav nije uvijek velika riječ ni snažna emocija. Ponekad je ljubav jednostavno ostati uz nekoga. Biti vjeran. Pomoći. Brinuti. Učiniti dobro kada za to ne očekujemo nagradu.
Kako bi priča o Ruti ostala prisutna i nakon susreta, svi prisutni dobili su brošuru „Priča o Ruti“, koju su mogli ponijeti sa sobom i ponovno joj se vratiti kada požele.
Večer je dodatno obogatio glazbeni nastup mladog Lava Filipa Tešije, učenika 2. razreda Glazbene škole Franje Kuhača, koji je na klaviru izveo Preludij u cis-molu, op. 3 Sergeja Rahmanjinova.
Bila je to ujedno i prigoda za obilježavanje početka 5787. židovske godine. O značenju blagdana Roš hašana i početku nove godine nekoliko je riječi rekao naš predsjednik Damir Lajoš, a druženje je nastavljeno uz tradicionalne simbolične okuse blagdana – jabuke i med te okruglu halu, koji simboliziraju želju za slatkom nadolazećom godinom.
Tako se večer posvećena Ruti, odanosti i ljubavi prirodno povezala s početkom nove godine – kao podsjetnik na ono što ljudima, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti, daje snagu: dobrota, pripadanje, nada i čovjek koji ostaje uz drugoga. Priča o Ruti podsjetila nas je da ljubav često počinje upravo ondje gdje odlučimo ostati uz drugoga.
