U subotu 18. rujna u osječkom je HNK-u izvedena predstava Semper Idem (Uvijek isto) somborskog Narodnog pozorišta. Ovu zahtjevnu predstavu koja traje gotovo šest sati, Somborci su odigrali predano i vrlo emotivno. Nikoga ovaj komad, koji je režirao Gorčin Stojanović prema istoimenoj knjizi Đorđa Lebovića, nije ostavio ravnodušnim. Priča je to o odrastanju samog Đorđa Lebovića u Kraljevini Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata i o događajima tijekom rata.
Predstava se sastoji od tri cjeline. Prva je "Od raja do pakla" u kojoj se s dozom humora prikazuju Lebovićeve obiteljske prilike. Upoznajemo cijelu obitelj, a Đorđe, kao narator, komentira događanja i dodatno objašnjava radnju. Time pojačava dojam cijele priče te polako stižemo do "Sazrijevanja", drugog dijela predstave, u kojem se najavljuju strašni događaji - rat i veliko stradanje židovskog naroda. Predstava završava "Velikim sunovratom" u kojem dječak ostaje bez cijele svoje obitelji. Mnoge je od gledanja ove predstave odbijala duljina trajanja, no nakon završetka predstave malo je tko imao osjećaj da je predstava doista trajala toliko dugo. Radnja je zanimljiva i vodi gledatelje iz jednog u drugi dio, sve do samog kraja. Publika je nakon višeminutnog aplauza, jedva pustila glumce sa scene, što dovoljno govori o utiscima i izazvanim emocijama.
Predstava se sastoji od tri cjeline. Prva je "Od raja do pakla" u kojoj se s dozom humora prikazuju Lebovićeve obiteljske prilike. Upoznajemo cijelu obitelj, a Đorđe, kao narator, komentira događanja i dodatno objašnjava radnju. Time pojačava dojam cijele priče te polako stižemo do "Sazrijevanja", drugog dijela predstave, u kojem se najavljuju strašni događaji - rat i veliko stradanje židovskog naroda. Predstava završava "Velikim sunovratom" u kojem dječak ostaje bez cijele svoje obitelji. Mnoge je od gledanja ove predstave odbijala duljina trajanja, no nakon završetka predstave malo je tko imao osjećaj da je predstava doista trajala toliko dugo. Radnja je zanimljiva i vodi gledatelje iz jednog u drugi dio, sve do samog kraja. Publika je nakon višeminutnog aplauza, jedva pustila glumce sa scene, što dovoljno govori o utiscima i izazvanim emocijama.
