evo nas nazad nakon nekoliko godina pauze. Ideja da se ponovo pokrene Menora je već dugo prisutna, ali realizacija je očito morala pričekati. Kažu da za sve postoji pravo vrijeme - možda je i ovaj naš časopis čekao svoje vrijeme. Nalazimo se na kraju 2019. godine, koja je nekome bila bolja, nekome lošija, no u našoj je općini svakako bila zanimljiva. Imali smo puno događanja, možda manje putovanja nego što smo navikli, ali nije bilo dosadno. Probali smo ovim brojem pokriti sve događaje od ljeta do Hanuke, pa i neke koji su bili ranije ove godine.
Nadam se da će u ovom broju svatko naći nešto za sebe. Isto tako se nadam da će vas što više dati doprinos budućim brojevima Menore. Smatram ga našim zajedničkim časopisom, mjestom gdje svatko može napisati što je proživio, kako je nešto doživio, što je pročitao ili pogledao; možda ste bili svjedokom nekog nemilog ili pak lijepog događaja, možda znate o nečemu više od drugih pa ćemo svi iz toga nešto naučiti. Nemojte se brinuti da ne znate pisati, ne kaže se badava – gdje ima volje ima i načina. Nadam se da će naša Menora zaživjeti i opstati, no to može samo ako se svi uključimo.
Hvala svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog broja i pritom se ispričavam svima koje nisam kontaktirala. Nije bilo puno vremena i sigurno su mi neke stvari promakle. Pokušat ću to ispraviti u slijedećem broju. Na njemu će se raditi dulje, pa će biti lakše obratiti pažnju na detalje. Nemojte se ustručavati davati komentare i konstruktivne kritike, jer mislim da nam je svima u interesu da nam časopis bude što bolji. Ja ovo radim prvi puta u životu, želim da uspije i dobro bi mi došla svaka pomoć i sugestija.