Author: Webmaster

Pred vama je novi broj Menore koji pokriva događanja u našoj Opći-
ni u posljednja tri mjeseca. Nije prošlo puno vremena od prošlog broja,
no aktivnosti nam nije nedostajalo.

Putovalo se, bio je Šolet, pa DOR i Makabijada; bilo je nekoliko
komemoracija, od kojih su neke bile u našoj organizaciji, dok su neke organizirali drugi, ali mi smo ih pohodili; imali smo dva Šabata u našoj maloj sinagogi, oba smo dočekali s dragim gostima: tijekom prvog Šabata
posjetila nas je naša stara prijateljica iz Amerike, Honey Amado, a dru-
gom prilikom bili smo sa čak 17 članova obitelji Frank iz Izraela. Rafael
Frank doveo je cijelu svoju obitelj u Đakovo i Osijek da bi prisustvovali
postavljanju kamena spoticanja za Rafaelovog brata Rubena u Đakovu, a
i da bi vidjeli mjesto Rafaelovog odrastanja i upoznali članove ovdašnje
židovske zajednice.

Nadalje, možete čitati i o nekim drugim zanimljivim događajima,
osobama i mjestima: Anđelko Srđak boravio je u Daruvaru, nakon čega
si je uzeo u zadatak pobliže nas upoznati s poznatom slikaricom Evom
Fischer, rođenom Daruvarčankom; urednica Menore bila je u Apuliji,
gdje je slučajno naišla na tragove velike židovske zajednice o kojoj na ovim stranicama možete saznati više; OŠ “Mladost” Osijek bila je domaćin izložbe “Priča o dječaku”, o izložbi nam pišu đakovačke profesorice
koje su je realizirale; škola “Mladost” ostvarila je suradnju sa zagrebačkom židovskom školom Hugo Kon, i o tome možete saznati više iz pera osječkih i zagrebačkih nastavnica; Čitateljski klub ŽO Zagreb predstavlja nam
Narcisa Potežica; knjigu Neksus predstavlja nam Damir Lajoš; o aktivnostima BBYO-a piše nam naša mlada članica Maja Vizentaner, direktorica BBYO-a za Istočnu Europu, a priču s predavanja o vinkovačkoj sinagogi
donosi nam Ivana Spajić.

O svemu tome, a i ne samo o tome, možete čitati u ovom broju. Nadam se da ćete uživati! Sljedeći broj opet će pratiti događanja Mjeseca židovske kulture koji je pred nama. Do tada, lijepi pozdrav svima,

Pred vama je novi broj našeg časopisa u kojem, između ostalog,
možete čitati o mnogobrojnim aktivnostima naše Općine koje su se odvijale u periodu od rujna prošle godine: od zajedničkih proslava praznika,
sudjelovanja na raznim konferencijama, seminarima i različitim projektima, do aktivnosti u kojima su sudjelovali naši mladi članovi. Događanja
u ovom periodu bila su raznovrsna; neka smo organizirali mi, dok smo
u nekima samo sudjelovali; puno smo putovali, puno se družili i svašta
lijepoga pri tome doživjeli. O svemu tome, ali i o drugim zanimljivim
temama, možete čitati u ovom broju.

Ovim putem pozivam zainteresirane članove da pišu za našu Menoru
o filmovima ili knjigama židovske tematike s kojima su se susreli. Vjerujem da bi mnogi naši čitatelji voljeli dobiti dobru preporuku za čitanje/
gledanje. Možete naravno pisati i o drugim stvarima - svi su tekstovi do-
brodošli! Pozdravljam vas do sljedećeg broja,

Sretna nova godina! Znam, znam, nije ovo jedna od naših koje slavimo (ili ne slavimo), ali svejedno. Odrastali smo s ovim kalendarom, koristimo ga u svakodnevnom životu i sasvim je prirodno proslaviti kraj jednog ciklusa i početak novog, sa svim obećanjima, planovima i promjenama koje uz to idu. Mogli bismo se namjerno opirati obilježavanju jer nije dio židovske tradicije. Mogli bismo se isključiti iz sve te gungule oko nas i dok traje opće dobro raspoloženje biti tmurni negdje u uglu i čekati da nas netko pita čemu to. Onda bi da mu mi objasnili kako smo mi u pravu, a oni nisu. Ali nitko nas ne pita. Nitko ne voli ubijanje dobrog raspoloženja, a kod nas, dok čekamo tu katak-lizmu (koja nikako da dođe) koja će pokazati kako smo mi svo vrijeme bili u pravu, raste frustracija. Onda frustracija može postati bijes, a bijes nasilje. Svjedočimo o ljudima koji su izgubili strpljenje i, razočarani što svijet oko njih ne doživljava njihove probleme onoliko ozbiljno koliko oni misle da treba, pribjegavaju nasilju da skrenu pozor-nost. Raznesu se bombom. Zalete se vozilom u nevin puk. Iskale svoj bijes na slabijim članovima vlastite obitelji.

No to nismo mi!

Mi živimo u dijaspori, znači u svijetu koji narodski nije naš. No s njim neizbježno dijelimo sve nedaće:
potrese, poplave, ekonomske krize, ratove, epidemije, pa zašto onda ne bismo dijelili i radosti? Ovakav vre-menski ciklus u kojem nova godina označava kraj i početak nije dio naše tradicije, ali je dio našeg života. Nije li stoga potpuno prirodno praviti planove za novi ciklus: više ću vježbati, zdravije ću jesti, bit ću bolji, štedjet ću, putovat ću, i nije li stoga potpuno prirodno unaprijed se radovati svim mogućnostima novog ciklusa, nove godine? Nije li potpuno prirodno dopustiti da se to svečarsko raspoloženje, sva ta radost, prelije i u nas?

Čuvati tradiciju je važno. Mi smo Židovi čak i ako smo zaboravili da to jesmo. Ali čuvati tradiciju ne znači
nametati ju drugima, očekivati da ju oni moraju znati i da trebaju prilagođavati svoj život našim tradicijskim potrebama, niti zlurado uživati u samopercipiranoj superiornosti. I svakako ne znači da ćemo se zaletjeti vo-zilom u grupu nevinih svečara jer ne doživljavaju dovoljno naše frustracije, ma koliko one nama važne bile.

Zato je važno živjeti život koji nam je dan i koji neizostavno živimo. Važno je aktivno i kontinuirano
sudjelovati u svim njegovim dijelovima, važno je glasati na različitim izborima, važno je pratiti što se događa u svijetu oko nas, važno je računati na promjene. Prisiljeni smo dijeliti nedaće, ali je važno dijeliti radosti i zato...

Sretna nova godina!