Predstavljena Jevrejska digitalna biblioteka – susret znanja, baštine i prijateljstva

 

U knjižnici Evanđeoskog teološkog veleučilišta 14. rujna predstavljena je Jevrejska digitalna biblioteka (JDB), projekt posvećen prikupljanju, očuvanju, predstavljanju i promociji digitalne građe koja svjedoči o židovskoj povijesti, kulturi, tradiciji, jeziku, umjetnosti, svakodnevnom životu i stradanju Židova, osobito tijekom Holokausta.

Jevrejsku digitalnu biblioteku predstavili su Aron i Biljana Albahari te Marianne Vuković Pal, približivši publici njezinu ulogu i mogućnosti koje pruža za očuvanje i dostupnost vrijedne židovske baštine.

Posebna vrijednost ovog susreta bila je u tome što je otvorio mogućnost za povezivanje Jevrejske digitalne biblioteke i Evanđeoskog teološkog veleučilišta. Knjižnica Veleučilišta pokazala se kao prirodno mjesto susreta različitih institucija i ljudi okupljenih oko zajedničkog interesa za znanje, istraživanje, kulturu i očuvanje baštine.

Razgovaralo se i o mogućnostima uključivanja hrvatskih autora, publikacija i dokumentarne građe u Jevrejsku digitalnu biblioteku, kao i o potencijalima suradnje sa židovskim zajednicama, akademskom zajednicom, nakladnicima, muzejima, kulturnim ustanovama i drugim institucijama.

Za Židovsku općinu Osijek susret je bio i poticaj za razmišljanje o tome kako židovsku baštinu Osijeka i Hrvatske učiniti vidljivijom i dostupnijom, osobito mlađim generacijama i svima koji se njome žele baviti, istraživati je i upoznavati.

Poseban glazbeni trenutak večeri priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je otpjevao pjesmu „Sve smo mogli mi“ Jadranke Stojaković. Njegova izvedba dodatno je uljepšala susret i unijela posebnu toplinu.

Predstavljanje JDB-a bilo je ujedno i lijepa prilika za druženje s našim dragim prijateljima iz Beograda, s kojima nas povezuju zajednički interesi, suradnja i prijateljstvo.

Zahvaljujemo Aronu i Biljani Albahari te Marianne Vuković Pal na predstavljanju Jevrejske digitalne biblioteke, Evanđeoskom teološkom veleučilištu na gostoprimstvu, Šimunu na prekrasnoj glazbenoj izvedbi te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli ovom lijepom susretu.

Ladakh kroz objektiv Borisa Lichtenthala – putovanje u srce Himalaje

 

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture, publika je imala priliku krenuti na posebno putovanje – u udaljeni i fascinantni Ladakh, smješten na rubnim dijelovima Himalaje. Putopisnu reportažu predstavio je naš tajnik, poznati osječki fotograf Boris Lichtenthal, koji je svojim snimkama i pričom publici približio krajolik, kulturu i svakodnevni život ovog jedinstvenog dijela svijeta.

Ladakh, poznat kao „zemlja visokih prijevoja“, očarava veličanstvenim planinskim krajolicima, surovom ljepotom visokih Himalaja, drevnim budističkim samostanima i tradicionalnim načinom života lokalnog stanovništva. Kroz objektiv Borisa Lichtenthala publika je imala priliku zaviriti u svijet koji je geografski udaljen, ali istodobno iznimno bogat ljudskim pričama i susretima.

Reportaža je bila izuzetno zanimljiva, sadržajna i dojmljivo napravljena. Fotografije i snimke, praćene autorovim pričanjem i osobnim dojmovima, nisu prikazale samo atraktivne prizore Ladakha, nego su publici približile i ljude koje je susretao na svom putovanju, njihovu svakodnevicu, tradiciju i način života u zahtjevnim uvjetima visokih planina.

Nakon projekcije uslijedio je razgovor s autorom, tijekom kojega su posjetitelji imali priliku postaviti pitanja i iz prve ruke čuti brojne zanimljivosti o putovanju, planinarenju, susretima i iskustvima koja se ne mogu prenijeti samo fotografijom.

Koliko je reportaža osvojila publiku, najbolje je pokazao dugotrajan i srdačan pljesak nakon projekcije.

Večer je potom dobila i jednu posebnu, zajedničku dimenziju. Nakon putovanja kroz Ladakh uslijedilo je druženje s prijateljima Židovske općine Osijek i zajednička proslava Roš Hašane, židovske Nove godine. Uz razgovor, druženje i dobre želje, zajedno smo obilježili početak nove, 5787. godine.

Bio je to lijep spoj putovanja, kulture i zajedništva – večer koja nas je iz Ladakha vratila kući, među prijatelje, s lijepim željama za godinu koja je pred nama.

Zahvaljujemo Borisu Lichtenthalu što nas je poveo na ovo nezaboravno putovanje kroz „zemlju visokih prijevoja“, a svim posjetiteljima i prijateljima naše općine hvala što su svojim dolaskom, pitanjima i druženjem pridonijeli posebnoj atmosferi ove večeri.

Konferencija u Wannseeu – film koji ostaje u mislima

 

Neki filmovi završe kada se ugase svjetla. Ovaj nije.

U sklopu Mjeseca židovske kulture 12. rujna 2026. u kinu Urania prikazan je njemački film Konferencija u Wannseeu (Die Wannseekonferenz, 2022.), film koji je snažnom i potresnom rekonstrukcijom jednog od najzloglasnijih sastanaka u povijesti pokazao kako je izgledalo planiranje sustavnog uništenja europskih Židova.

Radnja filma gotovo se u cijelosti odvija u jednoj prostoriji, za jednim stolom. Dana 20. siječnja 1942. godine ondje se okupilo petnaest visokih predstavnika nacističkog režima kako bi razgovarali o provedbi tzv. „konačnog rješenja židovskog pitanja“.

Nema velikih scena, nema dramatične glazbe, nema prikaza logora i masovnih ubojstava. Samo ljudi koji razgovaraju. Upravo je u tome snaga ovog filma. Gledamo kako nacistički dužnosnici hladno, mirno i gotovo svakodnevnim birokratskim jezikom razgovaraju o deportacijama, logorima i ubojstvu milijuna ljudi. O ljudima. O obiteljima. O životima koji će biti uništeni. Ono što posebno potresa jest način na koji se o ljudskim sudbinama govori kao o administrativnom problemu koji treba riješiti. Film vrlo snažno pokazuje kako zlo može izgledati zastrašujuće „obično“ kada se čovjeka prestane gledati kao čovjeka.

Konferencija u Wannseeu nije jednostavan film za gledanje. Ostaje nelagoda, tišina i potreba da se o onome što smo upravo vidjeli razgovara. Upravo zato ovakvi filmovi imaju važnu ulogu u obrazovanju i očuvanju sjećanja. Jer Holokaust nije započeo u logorima. Prethodili su mu riječi, zakoni, diskriminacija, isključivanje, propaganda i postupna dehumanizacija ljudi. Wannsee je bio jedan od trenutaka u kojem je ta politika poprimila hladan administrativni oblik.

Zato priče o Holokaustu nisu samo priče o prošlosti. One su i upozorenje sadašnjosti – da prepoznamo koliko su opasni mržnja, diskriminacija i dehumanizacija kada postanu prihvatljiv dio svakodnevnog govora i ponašanja. Zahvaljujemo svima koji su nam se pridružili na ovoj važnoj projekciji i zajedno s nama pogledali film koji, i nakon što se ugase svjetla, ostaje u mislima.

Jer sjećanje nije samo čuvanje prošlosti. Sjećanje je odgovornost prema budućnosti. Dok pamtimo ljude čiji su se životi pokušali izbrisati, čuvamo njihovo dostojanstvo i omogućujemo da njihove priče nastave živjeti.

Projekcija je održana u sklopu projekta PRISMA, a kao dio programa "Priče koje žive: Holokaust", uz potporu programa CERV Europske unije.

Priča o Ruti: odanost koja rađa blagoslov

 

11. rujna, na Evanđeoskom teološkom veleučilištu, održan je razgovor dvojice teologa, dr. sc. Danijela Berkovića iz Zagreba i dr. sc. Aleksandra Apostolovskog iz Osijeka, posvećen jednoj od najljepših i najdirljivijih biblijskih priča – Priči o Ruti.

Knjiga o Ruti kratka je, ali snažna priča o gubitku, odanosti, dobroti i novom početku. U središtu priče nalazi se Moapka Ruta, koja nakon smrti svojega muža odlučuje ostati uz svoju svekrvu Noemi, iako bi mogla krenuti vlastitim putem. Njezina odluka nije vođena obvezom, nego dubokom privrženošću i ljubavlju.

No priča o Ruti istodobno je i priča o migraciji, zbog čega je njezina poruka osobito aktualna i danas. Noemi sa svojom obitelji odlazi iz Betlehema u Moapske poljane, tražeći utočište u vremenu gladi, dok se Ruta, nakon gubitka supruga, zajedno s Noemi seli u Betlehem. Obje žene tako postaju migrantice, suočene s gubitkom doma, nesigurnošću i potrebom da započnu novi život u novoj sredini.

Upravo je ta dimenzija priče otvorila i prostor za razgovor o suvremenom svijetu u kojem milijuni ljudi zbog ratova, siromaštva, progona ili drugih okolnosti napuštaju svoje domove. Priča o Ruti podsjeća da iza riječi migrant uvijek stoji konkretan čovjek – sa svojim gubicima, nadama, strahovima i željom za pripadanjem.

Polazište razgovora Danijela Berkovića i Aleksandra Apostolovskog bila je odanost koja ne traži ništa zauzvrat. Kroz razgovor o biblijskom tekstu otvorili su različite slojeve priče o Ruti – o odnosu Rute, Noemi i Boaza, o pripadanju i prihvaćanju, o dobroti koja se pokazuje djelima te o tome kako vjernost i nesebičnost mogu promijeniti nečiji život.

Priča o Ruti istodobno je i priča o ljubavi koja nadilazi granice – obiteljske, kulturne i vjerske. Ruta, Moapka i strankinja u Betlehemu, svojom odanošću i dobrotom postaje dio novoga svijeta, a njezina se priča na kraju pretvara u priču o nadi, obnovi i blagoslovu.

Upravo zato tema Rute tako prirodno pripada ovogodišnjem Mjesecu židovske kulture. Ljubav nije uvijek velika riječ ni snažna emocija. Ponekad je ljubav jednostavno ostati uz nekoga. Biti vjeran. Pomoći. Brinuti. Učiniti dobro kada za to ne očekujemo nagradu.

Kako bi priča o Ruti ostala prisutna i nakon susreta, svi prisutni dobili su brošuru „Priča o Ruti“, koju su mogli ponijeti sa sobom i ponovno joj se vratiti kada požele.

Večer je dodatno obogatio glazbeni nastup mladog Lava Filipa Tešije, učenika 2. razreda Glazbene škole Franje Kuhača, koji je na klaviru izveo Preludij u cis-molu, op. 3 Sergeja Rahmanjinova.

Bila je to ujedno i prigoda za obilježavanje početka 5787. židovske godine. O značenju blagdana Roš hašana i početku nove godine nekoliko je riječi rekao naš predsjednik Damir Lajoš, a druženje je nastavljeno uz tradicionalne simbolične okuse blagdana – jabuke i med te okruglu halu, koji simboliziraju želju za slatkom nadolazećom godinom.

Tako se večer posvećena Ruti, odanosti i ljubavi prirodno povezala s početkom nove godine – kao podsjetnik na ono što ljudima, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti, daje snagu: dobrota, pripadanje, nada i čovjek koji ostaje uz drugoga. Priča o Ruti podsjetila nas je da ljubav često počinje upravo ondje gdje odlučimo ostati uz drugoga.

Groznica u zoru – ljubav koja se rodila nakon svega

 

10. rujna, u sklopu Mjeseca židovske kulture, prikazan je mađarski film „Groznica u zoru“ (Hajnali láz), snažna i emotivna priča koja govori o životu nakon Holokausta, o posljedicama preživljenih trauma, ali i o mogućnosti da se, unatoč svemu, ponovno pronađu ljubav, bliskost i nada.

Radnja filma smještena je u Švedsku neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata, gdje su u bolnicama i izbjegličkim kampovima smješteni preživjeli mađarski Židovi. Rat je završio, logori su oslobođeni, ali za one koji su preživjeli Holokaust patnja time nije završila.

Film snažno progovara o onome što dolazi nakon preživljavanja – o životu s posljedicama dugotrajnog zatočeništva, teškim bolestima, gubitku obitelji i bliskih osoba te dubokim psihičkim traumama. Neki od preživjelih više ne pronalaze snagu za nastavak života, a film otvoreno prikazuje i samoubojstva kao posljedicu nepodnošljive boli i beznađa. Istodobno, strah, nepovjerenje i nesigurnost i dalje su prisutni, dok nacistička ideologija i antisemitizam nisu nestali zajedno sa završetkom rata.

U takvom okruženju razvija se nježna i neobična ljubavna priča. Dvoje ljudi, oboje obilježeni iskustvom Holokausta, pokušavaju ponovno pronaći put prema životu i prema drugoj osobi. Njihova ljubav ne briše ono što su proživjeli, ali im daje mogućnost da ponovno pogledaju prema budućnosti.

Upravo taj spoj boli i nježnosti čini film toliko snažnim. S jedne strane suočavamo se s posljedicama jedne od najvećih tragedija u povijesti židovskog naroda, a s druge pratimo nešto sasvim jednostavno i duboko ljudsko – potrebu za ljubavlju, pripadanjem i nadom.

Završetak filma posebno je emotivan. Nakon svega što su njegovi likovi prošli, priča ipak donosi nadu i sretan završetak, ostavljajući gledatelja s osjećajem da život, čak i nakon najdublje patnje, može ponovno pronaći svoj put.

„Groznica u zoru“ podsjeća nas da oslobođenje iz logora nije značilo i kraj patnje. Mnogi su preživjeli desetljećima nosili posljedice onoga što su proživjeli. Ali film istodobno govori o nevjerojatnoj ljudskoj snazi – o mogućnosti da se, čak i nakon nezamislivog gubitka, ponovno pronađe razlog za život. A možda je upravo ljubav jedan od najljepših načina na koji se nada može vratiti.

Projekciju su nam omogućili program "Gostujući profesori za mađarsku kulturu" Ministarstva vanjskih poslova Mađarske i Kinematografi Osijek.

Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“ predstavljeni u Belišću

 

Nakon osječkog predstavljanja, knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“, autorice dr. sc. Ljiljane Dobrovšak, predstavljena je i u Belišću – gradu čija je povijest neraskidivo povezana s razvojem industrije.

O knjizi je, uz autoricu dr. sc. Ljiljanu Dobrovšak, govorila i povjesničarka dr. sc. Ana Rajković Pejić, dok je promociju moderirala novinarka Marina Pejak. Kroz razgovor o knjizi otvorene su brojne teme vezane uz gospodarski i industrijski razvoj Hrvatske te ulogu pojedinaca židovskog podrijetla koji su svojim znanjem, poduzetništvom i vizijom pridonijeli razvoju različitih industrijskih grana.

Knjiga donosi priče o ljudima koji su svojim djelovanjem ostavili značajan trag u hrvatskom gospodarstvu i industriji, a istodobno podsjeća na važan, ali često nedovoljno poznat dio hrvatske židovske povijesti. Njihov doprinos nije bio samo gospodarski – oni su sudjelovali u oblikovanju društvenog, kulturnog i urbanog života sredina u kojima su živjeli i djelovali.

Predstavljanje u Belišću bilo je posebno simbolično upravo zbog industrijske povijesti ovoga grada. Razgovor o začetnicima hrvatske industrije u takvom je okruženju dobio dodatnu dimenziju, povezujući lokalnu industrijsku baštinu sa širim kontekstom povijesti hrvatskog gospodarstva i židovske zajednice.

Knjigu je objavljena krajem 2025. godine, a priređena je za hrvatsku publiku s ciljem približavanja manje poznatih biografija i doprinosa Židova razvoju hrvatske industrije.

Zahvaljujemo Gradu Belišću na gostoprimstvu, podršci i suradnji te svima koji su svojim dolaskom pridonijeli još jednom vrijednom susretu s hrvatskom i židovskom poviješću.

Knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“ tako nastavlja svoj put – otvarajući prostor za upoznavanje ljudi i priča koje su važne za razumijevanje zajedničke povijesti Hrvatske.

Od rimske Murse do sjećanja na Holokaust: otvorena izložba u Arheološkom muzeju u Osijeku

 

U prekrasnom atriju Arheološkog muzeja Osijek 9. rujna održano je još događanje koje je spojilo bogatu židovsku baštinu Osijeka iz vremena rimske Murse s pričom o židovskom životu u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta.

Okupljene su pozdravili ravnatelj Arheološkog muzeja Tomislav Hršak i dopredsjednica Židovske općine Osijek Karin Ratković. Poseban glazbeni trenutak priredio je Šimun Kečkeš, učenik OŠ Mladost Osijek, koji je izveo pjesmu Hallelujah Leonarda Cohena.

U nastavku programa ravnatelj Tomislav Hršak predstavio je restauriranu kamenu ploču iz doba rimske Murse, vrijedan spomenik koji svjedoči o postojanju židovske zajednice na području današnjeg Osijeka već u 2. ili 3. stoljeću.

Ulomak ploče s latinskim natpisom pronađen je oko 1930. godine na području današnjeg Donjeg grada, uz obalu Drave. Natpis govori o obnovi ili izgradnji židovske bogomolje, označene grčkom riječju proseuche, nazivom koji su osobito koristili Židovi helenističkoga kruga. Pretpostavlja se da se molitveno mjesto nalazilo izvan gradskih bedema Murse.

Tom prigodom predstavljeni su i rezultati konzervatorsko-restauratorskih zahvata na spomeniku, kao i novo čitanje i tumačenje natpisa. Rekonstruirana ploča visoka je oko jedan, a duga oko dva metra.

Nakon predstavljanja ploče otvorena je putujuća izložba „Židovska populacija u Hrvatskoj prije, za vrijeme i nakon Holokausta“, autorice dr. sc. Melite Švob, nastala u sklopu projekta Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO. Izložbu i njezinu autoricu predstavila je izv. prof. dr. sc. Dubravka Švob Štrac, kći autorice.

Kroz devet tematskih plakata izložba prikazuje život židovske zajednice u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata, njezino stradanje tijekom Holokausta te obnovu zajednica i očuvanje židovske baštine nakon rata. Brojne arhivske fotografije, dokumenti i statistički podaci svjedoče o bogatom doprinosu Židova društvenom, kulturnom, gospodarskom i vjerskom životu Hrvatske.

Izložba ima i posebnu emotivnu vrijednost jer je riječ o posljednjem velikom djelu dr. sc. Melite Švob, ugledne istraživačice, predsjednice Udruge preživjelih Holokausta u Hrvatskoj i dugogodišnje predane čuvarice sjećanja na žrtve Holokausta. Svojim je radom desetljećima pridonosila očuvanju židovske baštine i prenošenju istine o Holokaustu budućim generacijama.

Susret u Arheološkom muzeju tako je povezao gotovo dvije tisuće godina židovske prisutnosti na ovim prostorima – od židovske bogomolje u rimskoj Mursi do suvremenog čuvanja sjećanja, baštine i identiteta. Mjesec židovske kulture 2026. nastavlja otvarati prostor upravo takvim pričama – pričama koje povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Predstavljena knjiga „Židovi iz Hrvatske u Izraelu“

 

U Židovskoj općini Osijek 8. rujna predstavljena je knjiga „Židovi iz Hrvatske u Izraelu“, vrijedna publikacija koja donosi biografske zapise o ljudima židovskog podrijetla s prostora Hrvatske koji su svoje životne puteve nastavili u Izraelu.

Knjigu su za hrvatsku publiku priredili Miriam Steiner-Aviezer, Ljiljana Dobrovšak i Darko Fischer, a objavila ju je Židovska općina Osijek krajem 2025. godine. Riječ je o proširenom i dopunjenom izdanju leksikona Ženi Lebl "Juče, danas. Doprinos Jevreja sa teritorije bivše Jugoslavije" iz 1999. godine. Novo izdanje donosi 368 biografskih priloga, uz povijesni osvrt na dolazak Židova na prostor Hrvatske te njihovo iseljavanje u Izrael.

Promocija je započela čitanjem tekstova koje su poslali Miriam Steiner-Aviezer i Darko Fischer, koji nisu mogli osobno sudjelovati na predstavljanju. O knjizi, njezinu nastanku i značaju govorili su Ljiljana Dobrovšak i predsjednik Židovske općine Osijek Damir Lajoš.

Posebno snažno odjeknula je misao Ljiljane Dobrovšak: „Kada gledamo što su ljudi koji su otišli postigli u Izraelu, postaje nam jasno koliko je Hrvatska izgubila njihovim odlaskom.“

Ta rečenica ujedno otvara i širi pogled na knjigu. Iza 368 imena i biografija nalaze se ljudi, njihove obitelji, znanje, talenti, rad i životne priče. Mnogi od njih ostavili su značajan trag u društvu u kojem su nastavili živjeti, dok su njihovi odlasci istodobno značili veliki gubitak za sredine iz kojih su potekli.

Zato „Židovi iz Hrvatske u Izraelu“ nije samo leksikon biografija. To je knjiga o ljudima i njihovim putovima, o povezanosti Hrvatske, židovske baštine i Izraela, ali i vrijedan podsjetnik na dio židovske zajednice koji je svojim životom i djelovanjem trajno obilježio povijest prostora iz kojeg je potekao.

Ova promocija bila je prilika da se njihove priče ponovno čuju, da se njihova imena sačuvaju u kolektivnom sjećanju i da se zapitamo koliko je Hrvatska njihovim odlaskom izgubila.

Predstavljena knjiga „Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla“ Ljiljane Dobrovšak

 

U sklopu Mjeseca židovske kulture 2026. održana je promocija knjige Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla, povjesničarke dr. sc. Ljiljane Dobrovšak s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Knjigu su objavili STAJER-GRAF i Židovska vjerska zajednica BET ISRAEL u Hrvatskoj.

Knjiga donosi pregled uloge pojedinaca židovskog podrijetla u razvoju industrije i gospodarstva u Hrvatskoj od 70-ih godina 19. stoljeća do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske. Autorica pritom obuhvaća brojne hrvatske gradove i sredine u kojima su židovski poduzetnici i industrijalci svojim djelovanjem značajno pridonijeli gospodarskom i društvenom razvoju.

Posebnost knjige je u načinu na koji autorica pristupa ovoj temi. Priču o industrijalizaciji ne započinje tvornicama i poduzećima, nego ljudima. Krećući od pojedinih obitelji, njihova doseljavanja i života u novim sredinama, prati njihov put od prvih poduzetničkih pothvata i stjecanja kapitala do osnivanja manufakturnih radionica, poduzeća i industrijskih postrojenja.

Takav pristup omogućuje da se razvoj industrije sagleda kroz konkretne životne i obiteljske priče te da se bolje razumije doprinos židovskih poduzetnika gospodarskom razvoju hrvatskih gradova. Neka od poduzeća koja su nastala u tom razdoblju ostavila su trag sve do danas, među njima i Tvornica Kraš.

Na promociji je o knjizi, uz autoricu dr. sc. Ljiljanu Dobrovšak, govorila i povjesničarka dr. sc. Ana Rajković Pejić. Predstavljanje je publici približilo temu koja povezuje židovsku povijest s gospodarskom, društvenom i industrijskom poviješću Hrvatske.

Knjiga Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog podrijetla namijenjena je širem čitateljstvu, a svojim pristupačnim pristupom otvara prostor za upoznavanje s važnim, ali često nedovoljno poznatim dijelom hrvatske povijesti.

Pet jezika ljubavi: kroz što sve ljubav progovara

 

U sklopu Mjeseca židovske kulture 2026., u prostorijama naše općine, 6. rujna održano je predavanje Nives Beissmann „Pet jezika ljubavi: kroz što sve ljubav progovara“, posvećeno jednoj od temeljnih ljudskih potreba – potrebi za ljubavlju, bliskošću, prihvaćanjem i pripadanjem.

Predavanje je otvoreno pjesmom „All of Me“ Johna Legenda, koja govori o prihvaćanju voljene osobe zajedno sa svim njezinim vrlinama, ali i nesavršenostima. Upravo je to bila jedna od polazišnih misli večeri: ljubav nije idealiziranje drugoga, nego prihvaćanje cijele osobe.

Zašto danas govoriti o ljubavi? U vremenu podjela, sukoba i netrpeljivosti, ljubav nam je možda potrebnija nego ikada. Iako je svi trebamo i tražimo, ne izražavamo je svi na isti način. Upravo se na toj ideji temelji koncept pet jezika ljubavi, koji je razvio dr. Gary Chapman: riječi potvrde, kvalitetno vrijeme, darivanje, iskazivanje ljubavi djelima i fizički dodir.

Predavanje je pokazalo kako se ti različiti načini izražavanja ljubavi mogu prepoznati ne samo u svakodnevnim odnosima nego i u biblijskim pričama i židovskoj tradiciji. Kroz priče o Jakovu i Raheli, Ruti i Noemi te Davidu i Jonatanu, ljubav se pojavljuje kao odanost, strpljenje, zaštita, podrška i spremnost da ostanemo uz drugoga kada je teško.

Posebno mjesto zauzela je Pjesma nad pjesmama, jedan od najljepših tekstova biblijske književnosti o ljubavi. Kroz njezine poetske slike nježnosti, čežnje, divljenja i bliskosti otvorilo se pitanje kako se ljubav može izraziti riječima, prisutnošću, pažnjom i dodirom.

Predavanje je povezalo biblijske tekstove i suvremeno iskustvo ljubavi i kroz stvaralaštvo Leonarda Cohena, čiji su stihovi često prožeti biblijskim motivima, ali i temama čežnje, ranjivosti, gubitka i nade. Posebno je bilo riječi o njegovu razumijevanju ljubavi kao nečega što nije uvijek savršeno ni jednostavno, ali upravo kroz ranjivost može postati dublje i snažnije.

U predavanju su korišteni i izvori iz ANU Muzeja, Nacionalne knjižnice Izraela i Jad Vašema, čime je tema ljubavi smještena u širi povijesni, kulturni i židovski kontekst.

Glazba je bila sastavni dio večeri. Uz uvodnu pjesmu „All of Me“, publika je poslušala i „Erev Shel Shoshanim“, jednu od najpoznatijih hebrejskih ljubavnih pjesama, te za kraj „Hallelujah“ Leonarda Cohena – pjesmu koja istodobno govori o ljubavi, čežnji, ljudskoj slabosti, boli i traženju smisla.

Poseban dio predavanja bio je posvećen i Tu be'Avu, židovskom blagdanu ljubavi koji se obilježava 15. dana mjeseca Ava i koji u židovskoj tradiciji nosi snažnu simboliku ljubavi, bliskosti i povezivanja.

Večer je završila jednostavnom, ali snažnom porukom: nije uvijek problem u tome što ljubavi nema – ponekad samo govorimo različitim jezicima ljubavi. Voljeti drugoga znači i pokušati razumjeti na koji način ta osoba ljubav prima i prepoznaje.

Jer ljubav nije samo osjećaj. Ona je riječ, prisutnost, pažnja, pomoć, zagrljaj, slušanje i ostajanje uz drugoga kada je teško.

Ponekad je ljubav jednostavno – „Tu sam.

Kad već govorimo o jezicima ljubavi – kažu da ljubav ide i kroz želudac! Članice Ženske sekcije Židovske općine Osijek pobrinule su se da i taj jezik bude dobro zastupljen, pripremivši slane zalogajčiće kojima su dodatno uljepšale i zaokružile ovu posebnu večer.

Otvaranje Mjeseca židovske kulture 2026

 

U predivnom ozračju Konkatedrale sv. Petra i Pavla u Osijeku je 5. rujna svečano otvoren Mjesec židovske kulture 2026. Brojna publika ispunila je monumentalni prostor Konkatedrale, a večer je protekla u znaku glazbe, susreta i posebne atmosfere koju je teško opisati riječima.

Mjesec židovske kulture otvoren je orguljskim koncertom Frane Yehude Kolonomosa Martinčevića, umjetnika čije je djelovanje usmjereno na istraživanje i predstavljanje orguljske glazbe različitih razdoblja. U umjetničkoj izvedbi sudjelovao je i Ytzhak Petar Kolonomos Martinčević, kao registrant, pridonijevši cjelovitom i dojmljivom zvučnom doživljaju programa.

Zvuk orgulja u monumentalnom prostoru Konkatedrale stvorio je poseban spoj glazbe, arhitekture i duhovnog ozračja. Snažne i raskošne orgulje ispunile su prostor, a glazba je publiku povela na svojevrsno putovanje kroz vrijeme – vraćajući nas, barem na trenutak, u neka davna vremena i stvarajući atmosferu koja će se dugo pamtiti.

Bio je to koncert u kojem se nije samo slušala glazba. Osjećala se njezina snaga, izražajnost i sposobnost da povezuje ljude. U prekrasnom prostoru Konkatedrale susreli su se vrhunski glazbeni izričaj i bogata sakralna baština, a glazba je još jednom pokazala zašto je univerzalni jezik susreta.

Upravo je susret jedna od važnih poruka ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture – susret ljudi, kultura, tradicija i pogleda na svijet. Glazba je večeras stvorila prostor dijaloga, razumijevanja i međusobnog povezivanja, bez obzira na naše različitosti.

Posebno nam je drago što je otvorenje privuklo tako velik broj posjetitelja. Ispunjena Konkatedrala i atmosfera koja je tijekom cijele večeri vladala među publikom pokazali su da postoji snažan interes za programe koji povezuju umjetnost, kulturu, povijest i dijalog.

Hvala svima koji su nam se večeras pridružili i zajedno s nama otvorili Mjesec židovske kulture 2026.

Ovo je tek početak. Do 26. rujna očekuje nas niz koncerata, izložbi, filmskih projekcija, predavanja, promocija knjige i drugih programa kojima ćemo tijekom rujna zajedno istraživati različite aspekte židovske kulture, povijesti i baštine. Vidimo se na sljedećim programima!

Zatvaranje Mjeseca židovske kulture 2025.

S dvije smiješne ljubavne jednočinke Antona Pavloviča Čehova, "Prosidba" i "Medvjed", koje je režirao i adaptirao Stefan Sablić, 28. rujna u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića zatvoren je Mjesec židovske kulture 2025.
"Prosidba" je komedija u kojoj se jednostavan čin prosidbe potpuno zakomplicira te sve krene u krivom smjeru i umjesto prosidbom, završi svađom. Ubrzo dolazi do obrata i mirenja, ali mir ne traje dugo - vjenčanja će ipak biti, ali i neizbježnih bračnih svađa također. Odlični Ivan Jevtović kao prosac, Anja Josifovski kao potencijalna mladenka i Branislav Zeremski kao mladenkin otac, nasmijali su publiku do suza.
"Medvjed" je pak komična priča koja prati udovicu kojoj u posjetu dolazi potražitelj dugova koje je napravio njen pokojni suprug. Kroz niz šaljivih situacija, svađi pa čak i dvoboja, par se zaljubljuje. Sara Cizelj kao udovica i Ivan Jevtović kao vjerovnik uvukli su nas u priču, a iznenadnim prevratom osvojili su simpatije publike koju je razveselio sretan kraj.

Promocija knjige “Obiteljski listovi osječkih Židova”

Na Filozofskom fakultetu u Osijeku 26. rujna predstavljena je knjiga "Obiteljski listovi osječkih Židova" Hrvoja Volnera. Knjigu su predstavljali episkop Jovan Ćulibrk, profesor Jaroslav Pecnik te autor knjige Hrvoje Volner, profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Knjiga se temelji na dokumentima iz 1945. u kojima su bilježeni podaci o osječkim židovskim obiteljima nakon Holokausta. Iz njih saznajemo o demografskoj i socijalnoj strukturi zajednice, deportacijama, bjegovima, partizanskom angažmanu i imovinskim prilikama. Autor utvrđuje da je od oko 2.600 Židova preživjelo tek 446, dok je stradalo više od 2.000, među njima i 220 djece. Knjiga uz analitička poglavlja donosi i 760 sačuvanih obiteljskih listova kao vrijedan izvor za buduća istraživanja i obiteljsku memoriju.
Promocija je bila odlična prilika da se proširi znanje o ovoj temi. Tu su priliku iskoristili mnogi - nakon promocije razvila se diskusija te su autor i predstavljači knjige zaključili da ova knjiga otvara mogućnosti daljnjim istraživanjima.

Mjesec židovske kulture u Vinogradcima

Neobična vesela škola u Vinogradcima 26. rujna bila je mjesto na kojem su se djeca zabavila uz upoznavanje sa židovskom kulturom. Naime, Područna škola Vinogradci Osnovne škole Ivana Kukuljevića Belišće, zajedno s učiteljicom Melitom Vujičić, ove je godine po treći puta sudjelovala u Mjesecu židovske kulture. Pri tome su djeca pjevala židovske pjesme, crtala, izrezivala, lijepila i stvarala zajednički plakat prepun židovskih simbola, a uz to su i učili o židovskoj tradiciji i kulturi.

Učenici su naučili pjesmu Hevenu šalom aleheim (Donosimo vam mir) dok ih je Marta, učenica drugog razreda Glazbene škole Belišće, pratila na klavijaturama.

Ova malena škola broji sedam učenika od 1. do 4. razreda, a na radionice ovog tipa redovito dođu i njeni bivši učenici. Škola je posebna i po tome što je već dva puta osvojila 1. nagradu za najljepši školski vrt u Hrvatskoj, i to 2019. za najljepšu područnu školu, a 2024. za tradicijski uzgoj bilja

Promocija knjige „JOŠ NEKOLIKO DANA: BUDIMPEŠTANSKI DNEVNIK”

 

Vratimo se na tren u prošlost -  kasna 1944. godina donosi Budimpešti kaos i nesigurnost. Dok ekstremna desnica preuzima kontrolu i progoni Židove saveznički avioni neprestano bombardiraju grad, a ruska vojska neumoljivo se približava. Zvuk topova i pucnjeva razliježe se ulicama, a stanovnici se bore s glađu, studeni i stalnim osjećajem straha.

Usred tog kaosa Alfred Fischer, četrdesetogodišnji osječki odvjetnik židovskog porijekla, čovjek liberalnih uvjerenja, već godinama prisilno živi u Budimpešti. U svoj dnevnik unosi ne samo osobne strepnje i nesigurnost, već i duboka politička razmišljanja o budućnosti Balkana nakon nadolazećeg kraha nacističke Njemačke, nastojeći zadržati optimizam i vjeru u slobodu.

Danas, osam desetljeća kasnije, te su bilješke postale dragocjeno svjedočanstvo jednog vremena i jedne sudbine. Upravo zbog toga okupili smo se 23. rujna u osječkoj Donjogradskoj sinagogi na promociji mađarskog izdanja knjige „Još nekoliko dana: Budimpeštanski dnevnik”.

Sudjelovali su sin autora, naš počasni predsjednik Darko Fischer, te prevoditeljica na mađarski jezik, dr. Ana Lehocki Samardžić, izvanredna profesorica na Katedri za mađarski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Promociju je s mnogo topline i znanja moderirao Matej Sakač, voditelj knjižnice Evanđeoskog teološkog veleučilišta, pretvarajući ovu večer u putovanje kroz povijest, ali i podsjetnik na snagu ljudskog duha i riječi u najtežim vremenima.

Događaj je uveličao Aaron Horvat na klaviru, koji je sa svojim prijateljima, Isaakom na gitari i Somom na udaraljkama, izveo tri prekrasne židovske kompozicije.

Predavanje o Alfiju Kabilju

 

Prekrasan događaj odvio se 24. rujna u prepunoj dvorani Osnovne škole Mladost Osijek - pripremljen je divni homage Alfiju Kabilju! Profesor Darko Fischer pričao je o Alfiju, njegovom djetinjstvu, životu i djelima, a djeca su izvodila kompozicije koje je tijekom svog bogatog stvaralačkog života skladao Alfi Kabiljo - učenici 4.a razreda prekrasno su otpjevali "Zekine jade", zbor Mladosti počastio nas je pjesmom "Neka cijeli ovaj svijet", a prava poslastica bio je nastup Iskre Rajković i profesorice Ivančice Hinek iz Glazbene škole Franje Kuhača Osijek. Iskra je svojim izuzetnim anđeoskim glasom izvela pjesmu "Što će biti s nama sutra" te kompoziciju "Bejahad" koja je zapravo gotovo praizvedba, jer je prije ovoga danas izvedena svega jednom, tamo neke davne 2002. godine.
Toga dana u Mladosti imali smo priliku vidjeti što nastane kada se spoje dobar predavač i predivni mladi glasovi - nastane doživljaj za pamćenje!
Hvala Glazbenoj školi Franje Kuhača i profesorici Ivančici Hinek, hvala ravnateljici OŠ Mladost Nikolini Mandić Gregić, hvala svim izvođačima i nastavnicama, a posebno hvala nastavnici Marijeti Kvetek koja je bila idejni pokretač cijelog događaja. Ovakve nam suradnje daju snagu i energiju za daljnji rad, a Alfi Kabiljo dobio je homage kakav definitivno zaslužuje!

Vođena tura Židovski Osijek

 

U utorak 23. rujna u sklopu Mjeseca židovske kulture održana je vođena tura Židovski Osijek s vodičem Tomislavom Vukovićem. Ovoga puta tura je obuhvatila osam lokacija u središtu grada, a na svakoj od lokacija moglo se saznati mnoštvo informacija o židovskoj baštini i konkretnim sudbinama naših sugrađana židovskog porijekla, s naglaskom na ljudskim pričama i razumijevanju suštine Holokausta.
Na turi su, među ostalima, sudjelovali i učenici OŠ "August Šenoa" i OŠ "Mladost" Osijek te je Tomislav tijekom obilaska uključivao učenike u diskusiju, provjeravajući usput njihovo predznanje i povećavajući zainteresiranost svih sudionika, a posebno učenika.
Tura je kao i obično započela kod Šetača na Trgu Slobode, a završila pokraj spomenika Majka i dijete na Trgu Oskara Nemona.

Film All about Levkoviches

 

U utorak 23. rujna u kinu Urania, u suradnji s Generalnim konzulatom Mađarske u Osijeku i Katedre za mađarski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, prikazan je "All about Levkoviches" (Lefkovicsék gyászolnak), odličan mađarski film iz 2024. godine.
Ova komična drama izvrsno prikazuje generacijske i religijske razlike unutar jedne mađarske židovske obitelji - pogotovo između oca Tamasa, koji ne mari za judaizam i židovske običaje, i sina Ivana, koji je ortodoksni Židov. Tamas je boksački trener, divan i velikodušan prema svima, osim prema svome sinu. Ivan zamjera ocu puno toga, a najviše to što smatra da je Tamas Ivanovog poginulog brata volio više.
Smrt supruge/majke silom ih spaja i tijekom cijelog filma oni se sukobljavaju zbog nepremostivih razlika koje vladaju među njima, ali i tvrdoglavosti obojice koja ih sprječava da naprave korak jedan prema drugome. Međutim, tu je i maleni Ariel, Ivanov sin, koji ih malo po malo zbližava i dovodi do suočavanja sa starim zamjerkama, što ih na kraju vodi izmirenju. Na jednotjednom putu ka njihovom pomirenju nastaje mnoštvo komičnih situacija, koje ovaj film začinjuju humorom, toplinom i neočekivanim obratima, čineći ga pravim osvježenjem za gledatelje.

Projekt Priča o dječaku – film i izložba

 

22. rujna, u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića Osijek, učenicima i profesorima škole predstavljen je projekt "Priča o dječaku".

Projekt je edukativna inicijativa koju su prošle školske godine zajednički, kao međuškolski projekt, realizirali učenici Osnovne škole „Vladimir Nazor“ i Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Đakova pod vodstvom profesorica Mire Racić i Ines Jančule. Cilj projekta bio je približiti učenicima temu Holokausta kroz osobnu priču o židovskom dječaku Rubenu Franku, rođenom u Đakovu 1926. godine koji je 1942. ubijen u logoru Auschwitz.

Kroz interdisciplinarni pristup, učenici su istraživali Rubenov život koristeći arhivske dokumente, fotografije, pisma i svjedočanstva. Poseban doprinos projektu dao je Rubenov brat Rafael Frank.

Projekt je financijski podržala međunarodna organizacija Olga Lengyel Institute iz New Yorka, koja promiče obrazovanje o Holokaustu i ljudskim pravima. Kao trajni rezultat projekta nastali su kratki edukativni film Priča o dječaku te istoimena izložba. Film i izložba namijenjeni su poučavanju i učenju o Holokaustu u osnovnim i srednjim školama.

Projekt "Priča o dječaku" osmišljen je sa ciljem da istakne važnost kulture sjećanja i empatije te da potakne mlade na kritičko razmišljanje i osobni angažman protiv predrasuda i mržnje.

Nadamo se da se upravo to i dogodilo - učenici Ruđerice pogledali su film i izložbu nastale kao rezultat projekta, a profesorica Ozana Vignjević iskoristit će projekt kao uvod u nastavnu jedinicu o Holokaustu.

Predavanje o Roš Hašana – židovskoj Novoj godini

 

21. rujna u našoj općini predavanje o Roš Hašana održao je rabin Luciano Moše Prelević. Rabin je u uvodnom dijelu objasnio zašto i od kada se židovski narod naziva Narod knjige, povezavši to s temom ovogodišnjeg Mjeseca židovske kulture.
Nakon toga rabin je objasnio prisutnima da Roš Hašana na hebrejskom znači glava godine ili početak godine, premda ju prevodimo kao Nova godina. U rabinskoj literaturi i liturgiji Roš Hašana je opisana i kao Jom hadin (Dan suda) ili Jom hazikaron (Dan sjećanja) ili Jom terua (Dan kada čujemo zvuk šofara) ili Jom harat olam (Dan rođenja svijeta). Na taj dan stojimo pred nebeskim sudom, otvaraju se knjige života i smrti i mi iznosimo svoju priču i tražimo da budemo upisani za život i u sljedećoj godini. Ujedno se na dan Roš Hašana mijenja godina u židovskom kalendaru.
Mogle su se ujedno čuti i osnovne informacije o židovskom kalendaru i najvažnijim židovskim blagdanima, a moglo se saznati i kako se i zašto puše u šofar, ovnov rog. Naravno da je to bila prilika da se i čuje zvuk šofara koji najavljuje dolazak Nove godine, što je mnogima bilo prvi puta, a mnogi su prisutni iskoristili rabinovo prisustvo da ga pitaju što god ih je zanimalo iz judaizma i židovskih običaja.