Author: Webmaster

u ovom broju našega glasila nudimo vam čitavu lepezu tekstova s vijestima o raznim aktivnostima naše ŽO, ali i drugih suradnika, prikaze i osvrte o zanimljivim i poznatim ljudima, susretima, sjećanjima, knjigama filmovima, festivalima. Naći ćete i pismene radove učenika naše Nedjeljne škole, naših najmlađih članova- naše budućnosti. Oni nam pišu nadahnuto o svojim aktivnostima: nastupima, putovanjima, seminarima, ekskurzijama. Puni su entuzijazma, sretni su što se viđaju i druže sa svojim prijateljima iz raznih krajeva i uživaju u svakom segmentu svoga djetinjstva i mladosti. Da, oni žive svoj život punim plućima i slobodni, kako to mladost treba i zaslužuje.

evo nas nakon nešto dužeg vremena od uobičajenoga opet među vama. Naše duže nejavljanje ne znači i našu pasivnost. Bilo je tu nekih objektivnih razloga, ali aktivnosti članova naše ŽO nije za to vrijeme nedostajalo. Dapače, mnoge aktivnosti kao i mnoge teme zaokupljale su i članove naše Općine kao i naše pridružene članove, prijatelje i simpatizere o čemu možete čitati u ovom broju našega glasila.Tako ćete naći i tekstove autora koji prvi puta pišu za nas na čemu im se iskreno zahvaljujemo.Ima u ovom broju, od vječnih tema nas Židova ,kao što je Holokaust (pa i Voltaire je rekao:Tko zaboravlja zločin,postaje njegov sudionik )-tema iz prošlosti, pa do zabavnih rubrika, uradaka naših najmlađih članova. Mene osobno već duže vrijeme zaokuplja tema o Pravednicima među narodima svijeta jer to odličje je najveće odličje koje mogu primiti samo oni najhrabriji među hrabrima, oni plemeniti ljudi jakih moralnih načela koji su bili spremni izložiti opasnosti svoj i život svojih bližnjih pružajući pomoć Židovima u doba nacističkih progona.Na razmišljanje o toj temi navela me misao o mogućoj dodjeli odličja jednoj bliskoj osobi, kao i susret s jednim članom obitelji Kovačević kojoj je dodijeljeno s e d a m odličja Pravednika među narodima svijeta. Potpuno se slažem s pjesnikom Hajim Heferom koji se u svojoj pjesmi u prozi Pravednik među narodima pita

u ovom broju našega glasila nudimo vam čitavu lepezu tekstova s vijestima o raznim aktivnostima naše ŽO, ali i drugih suradnika, prikaze i osvrte o zanimljivim i poznatim ljudima, susretima, sjećanjima, knjigama filmovima, festivalima. Naći ćete i pismene radove učenika naše Nedjeljne škole, naših najmlađih članova- naše budućnosti. Oni nam pišu nadahnuto o svojim aktivnostima: nastupima, putovanjima, seminarima, ekskurzijama. Puni su entuzijazma, sretni su što se viđaju i druže sa svojim prijateljima iz raznih krajeva i uživaju u svakom segmentu svoga djetinjstva i mladosti. Da, oni žive svoj život punim plućima i slobodni, kako to mladost treba i zaslužuje.

Ova 2008. godina bliži se svome kraju. Po mnogo čemu bila je ona posebna, već i zato što su u njoj obilježavane obljetnice nekih sudbonosnih događaja, kako za pojedince, tako i za cijele narode. Tako je diljem Europe obilježena 60-ta obljetnica pobjede nad nacizmom i okončanje Drugog svjetskog rata, te kapitulacija Njemačke. Ove 2008.godine obilježena je i 70-ta godina od Kristalne noći koja je trasirala put prema Holokaustu i konačnom uništenju Židova. Odjek Kristalne noći tada u Hrvatskoj i Jugoslaviji nije bio velik. I dok se većina tiska suzdržano zgražala nad tim činom, pronacistički je tisak pisao kako je konačno počeo obračun sa Židovima i da je to potrebno jer se konačno počelo rješavati židovsko pitanje

U razdoblju koje je iza nas bilo je mnogo događanja, manifestacija, druženja.O tome vam pišemo u ovom broju kao podsjetnok za sve one koji su u njima sudjelovali i uživali kao i za one koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli nazočiti.Naročito smo ponosni na naše mlade i njihove aktivnosti.No, ni mi odrasli ne zaostajemo.Dapače, kao da nas na svakoj manifestaciji ima sve više!Tako neka naša druženja postaju već tradicija kao ona u Subotici ili Sholet u Novom Sadu, Sukot i pred Pesah kod nas u Osijeku.A ima li što ljepše od sretanja dragih prijatelja, druženja i veselih razgovora? Volimo putovati, ali i primati drage goste. Tako nas je prigodom susreta pred Pesah kod nas u Osijeku bilo oko 300-tinjak.Bilo je tu oko 50 gostiju iz Zagreba, gosti iz Sarajeva, Tuzle, Doboja, članovi jevrejskih općina iz Beograda, Subotice i Sombora s kojima se redovito sastajemo i, po prvi puta, gosti iz židovskih općinaVirovitice i Slavonskog Broda.Zar to nije dovoljan dokaz da se rado družimo?